Zaštita zdravlja trudnih radnica na radu - nove smjernice

DOPUST TRUDNE RADNICE  - nove smjernice HZJZ i ažurirane upute Udruge Sidro radnicama i poslodavcima

Nastavno na sve do sad poznate nam činjenice, propise i prakse kod ostvarivanja prava trudnih radnica na zaštitu od štetnosti na radnome mjestu, a obzirom na nove smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, donosimo ažurirane smjernice za postupanje trudnih radnica i poslodavaca.

Zakonodavni okvir nije se mijenjao i nesporno je kako trudne radnice imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja na radnom mjestu. Promjene koje su se dogodile tek su proceduralne. Zakoni se i nisu mogli mijenjati jer počivaju na aktima EU koji i Hrvatsku obvezuju. Upravo Direktiva Vijeća EU 92/85/EEC i Direktiva 98/391/EEC predstavljaju temelj za ovakav zakonodavni okvir, a Priopćenje Vijeća EU o smjernicama koje za cilj imaju poboljšanje sigurnosti i zaštite zdravlja trudnih radnica, žena koje su nedavno rodile i žena koje doje, pobliže opisuju što to poslodavci moraju činiti.

Ukratko, Direktiva i smjernice ukazuju na obvezu poslodavca da zaštitu trudne radnice provodi kontinuirano, odnosno da odmah po saznanju za trudnoću, postupi u cilju zaštite zdravlja trudne radnice i njenog nerođenog djeteta. Također, smjernice jasno kažu da se procjena rizika mora učiniti uzimajući u obzir sve čimbenike, okolnosti i uvjete na radnom mjestu, ali i individualne osobine kao što su primjerice mučnine, povećana osjetljivost na mirise, uobičajeno prisutan hormonalni disbalans, pa sve do procjene razine zabrinutosti pojedine žene. Poslodavci su obvezni poduzeti sve radnje kako trudne radnice ne bi bile izložene ničemu što može naškoditi njihovom zdravlju i sigurnosti njih i njihove djece.

Hrvatski zakoni dobri su i počivaju na pravnoj stečevini EU, uvažavajući sve ove Direktive EU, smjernice i Uredbe koje Vijeće donosi štiteći temeljne vrijednosti i prava Europske unije.

Stoga zadovoljno možemo reći kako Hrvatska već dugo ima pravni okvir koji omogućava zaštitu trudnih radnica. Istovremeno, nevjerojatne su okolnosti u kojima se taj pravni okvir izbjegava, ignorira, osporava i ne provodi. Iako je sve veći broj radnica koje bez teškoća ostvaruju pravo na zaštitu, a kada je riječ o trudnim odgojiteljicama zaštita je isključivo dopust trudne radnice, i dalje imamo značajan broj poslodavaca koji na razne načine priječe ovo pravo.

ŠTO SU PROMJENE?

Prema posljednjim uputama HZJZ, kojima nalažu kako više nije nužno obavljati izvanredne zdravstvene preglede kod liječnika specijaliste medicine rada, već je dovoljno da poslodavac zatraži mišljenje specijaliste medicine rada o prisutnosti rizika na radnome mjestu odgojitelja, potrebno je posebnu pažnju usmjeriti na ispravnost ovoga postupak.

Iako poslodavci, sukladno Zakonu o zaštiti na radu, Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, te pravilnicima koji uređuju prava trudnih radnica, i dalje mogu radnice uputiti na izvanredni pregled liječnika specijaliste medicine rada, HZJZ smatra da to nije nužno, i u Mišljenju sa zajedničkog sastanka Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu HZJZ i Društva za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora, navode kako nije potrebno obavljati izvanredni pregled trudne radnice ''jer trudnoća nije promjena u zdravstvenom stanju koja se klasificira kao bolest, već prava proizašla iz trudnoće su definirana drugim zakonskim aktima i podaktima''.

HZJZ dalje ističe kako se više ne izdaje uvjerenje o radnoj sposobnosti, već liječnik specijalist medicine rada na zahtjev poslodavca izdaje mišljenje o tome jesu li uvjeti na radnom mjestu trudne radnice za nju štetni ili nisu, te navodi prijedloge mjera za smanjenje rizika ukoliko rizik postoji.

Mišljenje se donosi na temelju procjene rizika za navedeno radno mjesto, koju je poslodavac dužan dostaviti ugovornom liječniku specijalisti medicine rada. Procjena rizika, kao i opis poslova i uvjeta u kojima radnica radi, mora biti potpuna, točna, istinita, mora sadržavati istinite i cjelovite podatke o uvjetima kojima je trudna radnica izložena na radnome mjestu, o vrsti i opsegu poslova, fizičkom i psihičkom opterećenju, biološkim i drugim štetnostima.

Dokument procjene rizika mora imati svaki poslodavac, za svako radno mjesto, i za ispravnost i zakonitost tog dokumenta kazneno je odgovoran ravnatelj vrtića. Jednako tako, ravnatelj je kazneno odgovoran i za opis poslova i uvjeta radnog mjesta na kojem trudna radnica radi, a koji će u zahtjevu za mišljenjem, uputiti liječniku specijalisti medicine rada.

Govoreći o dokumentu procjene rizika, nju izrađuju stručnjaci zaštite na radu, prema informacijama i opisu radnih mjesta koje im dostavi ravnatelj, te prema uvjetima koje zateknu u pregledu radnih mjesta kod poslodavca. Ukoliko su radni uvjeti prikazani prilagođeno, netočno ili nepotpuno, procjena rizika će biti ista takva, što će za sobom povući cijeli niz teškoća u ostvarivanju raznih prava. Podsjetit ćemo još jednom, netočni podaci u opisu radnih mjesta, rizika i štetnosti protupravno je djelo iz područja kaznene odgovornosti.

Osoba zadužena za evidenciju liječničkih pregleda i provedbu mjera zaštite na radu u vrtiću može biti onaj koga ravnatelj zaduži za te poslove, no i dalje je ravnatelj jedini odgovoran za provedbu svih zakonskih propisa koji uređuju zaštitu na radu, kao uostalom i provedbu svih drugih zakonskih i podzakonskih akata. Stoga apeliramo na ravnatelje da svjesni svoje velike odgovornosti ozbiljno pristupe izraci procjene rizika na radnom mjestu i jednako tako ispunjavanju zahtjeva za mišljenjem medicine rada o štetnostima rizičnim za trudne radnice.

ŠTO POSLODAVAC MORA PISATI KADA OPISUJE RADNO MJESTO ODGOJITELJA?

U zahtjevu za mišljenje, koji će ravnatelj uputiti specijalisti medicine rada temeljem zahtjeva trudne radnice za zaštitu od štetnosti na radnome mjestu odnosno temeljem Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, čl. 24. i 25., Zakona o zaštiti na radu čl. 39., Zakona o radu čl. 31., Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice…čl. 7., Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudnih radnica… poslodavac mora jasno navesti sve okolnosti i uvjete, kao i poslove, opterećenja i rizike u kojima trudna odgojiteljica radi.

U konkretnome, mora navesti da radnica radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN5/84), članak 3, točka 16., točka 19. i točka 56.

(mišljenje Ministarstva rada - Predmetni poslovi pripadaju poslovima s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. t. 19. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) – kao poslovi koju su određeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema drugim propisima, u ovom slučaju propisima iz zdravstva. Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09 i 130/17) definiran je zdravstveni nadzor nad osobama koje obavljaju, odnosno sudjeluju u obavljanju poslova u osnovnim i srednjim školama i drugim ustanovama za djecu i mladež (jaslice, vrtići, đački domovi, dječja odmarališta, ustanove socijalne skrbi i sl.). Nadalje, dio odgojitelja, posebice onih koji su u jaslicama i mlađim grupama, je nerijetko izložen i bolesnoj djeci, zatim tu je prematanje pelena i sl., odnosno izloženi su i biološkim agensima. Stoga je važno procijeniti rizike u dječjem vrtiću, jesu li i u kojem obimu odgojitelji izloženi, imaju li osiguranu osobnu zaštitnu opremu (kute, pregače, rukavice za jednokratnu uporabu, maske za lice i dr.) te u slučaju potrebe dodati i točku 56. Priloga Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.)

Zatim mora navesti da je riječ o poslovima koji se ističu u Prilogu I. i Prilogu II. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, radnice koja je nedavno rodila i radnice koja doji, , kao i u Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3., točka 16. i 65.

To su poslovi koji se obavljaju u pretežito nefiziološkom i prisilnom položaju (saginjanje, čučanje, klečanje, prigibanje, učestalo zakretanje trupa, kontinuirani položaj tijela usmjeren na visinu djeteta, sjedenje na podu, malim dječjim stolicama, sjedenje za malim dječjim stolovima prilikom hranjenja djece…), uz veliko fizičko opterećenje (podizanje tereta većeg od 15 kilograma – prematanje djece, podizanje djece pri čestim padovima, ne samo jasličke dobi već i starije, podizanje, povlačenje i guranje tereta - predmeta, namještaja, dječjih krevetića..), izloženost udarcima, vibracijama ili pokretima (koji mogu izazvati lezije fetusa ili odvajanje posteljice).

To su poslovi koje prati izloženost štetnom utjecaju buke (nesporno prisuta u skupini od dvadesetak djece koja borave u vrlo malom prostoru s mnoštvom namještaja i prepreka), poslovi koje prati iznimno veliko psihičko opterećenje (iznimna koncentracija tijekom čitavog vremena neposrednog rada u skupini, nužnost praćenja i uočavanja svakog djeteta i njegovih aktivnosti u svakom trenutku, iznimno veliko emocionalno i psihičko naprezanje, velika odgovornost za svako dijete, njegovo zdravlje i cjelovit razvoj, rad sa strankama odnosno svakodnevna suradnja s roditeljima koja podrazumijeva dostupnost i spremnost na odgovore – iz ovih razloga radno vrijeme odgojitelja propisano je posebnim propisom i određeno na 5,5 sati dnevno u neposrednom radu s djecom, a ostali poslovi do pune satnice).

Nadalje, važno je istaknuti da su to poslovi koji nose i biološke štetnosti, koje se navode u točci 56. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada te Prilogu II. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, radnice koja je nedavno rodila i radnice koja doji, a odnose se na biološke štetnosti: toksoplazma, prisutna u dječjim pješčanicima koji su sastavni dio pedagoškog rada s djecom, virus rubeole, rota virus, parvovirus B19, Covid 19, Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus sp., Chlamydia trachomatis, Rubeola (R), Citomegalovirus (CMV), Herpes simplex virus (H), Toxoplasma gondii, , Varicella zoster virus…)

U okruženju dječjeg vrtića trudna radnica neizbježno je izložena čestim virusnim i/ili bakterijskim infekcijama koje kod djece izazivaju razne dječje bolesti, koje nedvojbeno jesu i mogu biti štetan utjecaj i rizik za zdravlje trudne radnice i njenog djeteta. Biološki agensi detaljnije mogu se pronaći u Pravilniku o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim agensima pri radu, u dijelu Biološki agensi rizičnih skupina 2., 3. i 4., no u opisu poslova i uvjeta na radu dovoljno je istaknuti gore pobrojane.

ŠTO ČINI RADNICA?

Nakon što sazna za trudnoću, mora obavijestiti poslodavca i donijeti potvrdu o trudnoći od ovlaštenog specijaliste ginekologa.

Ginekolog ne mora, ali može i time će puno pomoći, dati mišljenje o štetnim utjecajima kojima je radnica izložena na radnome mjestu, odnosno može preporučiti poštedu obzirom na poslove koje radnica obavlja.

Obavijest poslodavcu čestu ide usmeno, pa tek naknadno potvrda i zahtjev, što je u redu, samo je potrebno paziti na rok od 30 dana. Dakle, kad ste poslodavcu rekle za trudnoću, imate 30 dana rok za dostavu potvrde ginekologa. Tu će potvrdu poslodavac zajedno sa zahtjevom za mišljenje, uputiti medicini rada.

Ono što je, prema odgovorima Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, ostalo nedorečeno, je pitanje u kojem trenutku predajete zahtjev za korištenje prava na zaštitu od štetnosti na radnom mjestu.

Prema trenutnoj praksi, prema svim dosadašnjim odgovorima nadležnih tijela, upravo zbog potrebe brze reakcije s ciljem zaštite trudnih radnica, a obzirom da poslodavac ima rok za odgovor odnosno rješavanje zahtjeva unutar 8 dana., zahtjev je dobro predati što prije.

Stoga savjetujemo da zahtjev pripremite i predate ga poslodavcu odmah kada i potvrdu o trudnoći, i počnete računati rok od osam dana, u kojem poslodavac mora odgovoriti. Ukoliko ne odgovori, po sili zakona devetog dana počinje teći dopust trudne radnice.

Ono na što radnica ima pravo, jest uvid u dokumentaciju koju poslodavac upućuje na medicinu rada. Ukoliko uočite da poslodavac nije ispravno opisao vaše radno mjesto, poslove i uvjete rada, reagirajte. I ovdje ćemo napomenuti, netočan opis poslova i uvjeta rada u procjeni rizika od štetnosti, kazneno je djelo.

Ukoliko poslodavac odbija dopust trudne radnice i predlaže prilagodbu poslova ili neko drugo radno mjesto unutar vrtića, objasnite argumentima navedenim u ovom tekstu zašto to nije moguće i nemojte pristati potpisati nikakav dodatak ugovoru ili slično. Po potrebi se javite udruzi Sidro, reagirat ćemo.

Nakon što poslodavac donese odluku i rješenje o korištenju dopusta trudne radnice, o istome je dužan obavijestiti HZZO, što ćete se pobrinuti da ne zaboravi.

ŠTO ČINI POSLODAVAC?

Poslodavac mora provoditi odredbe Zakona o zaštiti na radu, mora redovito ažurirati dokument procjene rizika za sva radna mjesta, mora imati ugovorenu zdravstvenu uslugu s ordinacijom medicine rada i redovito upućivati radnike na liječničke preglede.

Kada sazna za trudnoću odgojiteljice, poslodavac mora odmah učiniti napore da trudnu radnicu zaštiti od štetnosti na radnom mjestu i u vezi s radom, te mora zatražiti mišljenje ovlaštene (ugovorene) ordinacije medicine rada o tome predstavljaju li okolnosti i poslovi koje obavlja rizik za trudnu radnicu i jesu li uvjeti na radnom mjestu štetni za njeno zdravlje i nerođeno dijete.

U zahtjevu prema medicini rada poslodavac mora naznačiti sve gore navedene okolnosti koje propisuje i nacionalni i EU zakonodavni okvir, mora ih navesti jer su stvarno prisutne i nesporno predstavljaju rizik. Ukoliko u zahtjevu, opisujući poslove odgojitelja, poslodavac propusti navesti štetnosti i rizike, počinio je kazneno djelo.

Poslodavac od liječnika specijaliste medicine rada traži mišljenje jesu li ili nisu na poslovima koje poslodavac opisuje, prisutne štetnosti za trudnu radnicu.

Poslodavac ne traži od medicine rada odluku hoće li se odobriti dopust trudne radnice, ili kako će prilagoditi poslove za trudnu radnicu, već samo i isključivo mišljenje jesu li ovi gore opisani uvjeti na radnom mjestu odgojitelj štetni za trudnicu.

ŠTO RADI MEDICINA RADA?

Dakle, medinica rada utvrđuje postoje li rizici i štetnosti za trudnu radnicu na radnom mjestu i poslovima koje trudna radnica obavlja.

Medicina rada može, ali više ne mora izdati uvjerenje o radnoj sposobnosti ili nesposobnosti. Medicina rada izdaje mišljenje, u kojem može dati preporuke za prilagodbu poslova trudnoj radnici.

No medicina rada ne može se miješati u organizaciju rada predškolske ustanove. Ne može davati naloge o smjenama u kojima će trudna odgojiteljica raditi, ne poznavajući i ne uvažavajući posebne propise koji uređuju radno vrijeme odgojitelja.

Medicina rada ne može zabraniti djeci korištenje pješčanika kako bi se trudnu radnicu zaštitilo od rizika i štetnosti koje pješčanici donose u trudnoći, ne može narediti poslodavcu da pribavi veliku stolicu umjesto malih, niti može tražiti da se trudnu radnicu testira na antitijela primjerice rubeole, jer čak i da nalaz pokazuje kako nema prisutnih antitijela, trudna radnica se ne smije cijepiti u trudnoći.

Medicina rada ne može naložiti da se trudnu radnicu premjesti u neku drugu skupinu, da joj se zabrani rad s djecom s teškoćama, ili da se ispita procijepljenost djece u skupinama te da se trudnu radnicu premjesti u onu skupinu koja ima najbolju procijepljenost. Medicina rada mora znati da su sva djeca u vrtiću cijepljena, jer inače ne mogu biti upisana u predškolske ustanove. Medicina rada ne smije zaboraviti činjenicu da ne postoje cjepiva za velik broj uzročnika ozbiljnih bolesti, prisutnih u vrtićima, a koji mogu ugroziti život i zdravlje trudne radnice i njenog nerođenog djeteta.

ŠTO NAKON MIŠLJENJA MEDICINE RADA?

Temeljem mišljenja medicine rada poslodavac, u konkretnome ravnatelj, bez obveze uključivanja Upravnog vijeća, postupa prema zakonskom okviru i provodi mjere zaštite trudne radnice.

Ravnatelj ima pravo samostalno donijeti odluku o dopustu trudne radnice već temeljem naznake medicine rada da postoji potreba prilagodbe poslova. Potreba za prilagodbom nedvojbeno potvrđuje da postoje rizici i štetnosti za trudnu radnicu.

Ukoliko je mišljenje medicine rada takvo da potvrđuje prisutnost štetnih utjecaja na radnome mjestu trudne radnice, i predlaže prilagodbu poslova, poslodavac je obvezan učiniti prilagodbu radnog mjesta i otkloniti štetnosti.

Kada govorimo o otklanjanju gore pobrojanih i nesporno prisutnih štetnosti u poslovima odgojitelja, takvo što nije moguće. Poslove odgojitelja nije moguće prilagoditi na način da odgojitelj ne bude u neposrednom kontaktu s djecom, niti bi premještanje odgojitelja u neku drugu odgojnu skupinu spriječilo izloženost trudne radnice navedenim prisutnim štetnostima. Kontrola procijepljenosti djece je obvezna za svako upisano dijete, a cjepiva za pojedine biološke štetnosti ne postoje, stoga niti ta prilagodba ne bi jamčila otklanjanje štetnosti. Prilagodba na način da se odgojitelju osigura primjerena veličina stolice također je besmislena, jer položaj, fizičko opterećenje i sve ostale pobrojane štetnosti time se ne otklanjaju.

I najvažnije, prilagodba poslova na način da se odgojitelja izdvoji iz odgojne skupine i zaštiti od neposrednog rada i kontakta s djecom, pod izlikom da će odgojitelj raditi samo administrativne ili samo ostale poslove iz propisanih poslova odgojitelja, nezakonita je, što potvrđuje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za odgoj i obrazovanje u svojim tumačenjima iz 2024.

Naime, poslove administracije u vrtiću može obavljati isključivo osoba koja udovoljava obrazovnom uvjetu za ta radna mjesta, što je propisano Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju, Državnim pedagoškim standardom i Pravilnikom o vrsti stručne spreme stručnih djelatnika te vrsti i stupnju stručne spreme ostalih djelatnika u dječjem vrtiću (NN 10/97). Odgojitelji nisu administratori niti mogu obavljati te poslove.

Također, prilagodba poslova na način da trudna radnica obavlja samo poslove iz dijela ostalih poslova propisanih čl. 29. Državnog pedagoškog standarda, nije zakonita, jer se i MZOM i AZOO slažu u tome da se ostali poslovi odgojitelja ne mogu obavljati bez neposrednog rada u odgojnoj skupini, kao što se ne može obavljati samo neposredan rad s djecom a bez ostalih poslova (pripreme, izrade poticaja, evaluacije, vrednovanja…) Ostaje jedino pitanje može li se obavljati stručno usavršavanje, no i ti poslovi, određeni u jasnom opsegu tijekom godine, ne mogu biti jedini poslovi koje će trudna radnica obavljati tijekom 8 sati rada dnevno.

Zaključno, jedino zakonito i ispravno rješenje u slučaju trudnih radnica koje takav zahtjev podnesu,  je odluka o korištenju dopusta trudne radnice. Ta se odluka mora donijeti unutar osam dana od zaprimanja zahtjeva. Ukoliko poslodavac nije odgovorio na zahtjev osam dana, što uključuje i pribavljanje sada mišljenja specijaliste medicine rada, po sili zakona devetog dana počinje teći dopust trudne radnice.

U slučaju dodatnih pitanja ili potrebe za uključivanjem Udruge Sidro u postupak koji ste pokrenuli, kako radnice tako i njihovi poslodavci, slobodni su javiti se Udruzi kako bismo zajedno pronašli rješenja.

Napomena:  Sva znanja iz područja zaštite trudnih radnica od štetnosti na radnom mjestu koja iznosimo u našim smjernicama,  temelje se na stručnim mišljenjima i kompetencijama stručnjaka iz područja prava, ginekologije, zaštite na radu i medicine rada, i potvrđena su od nadležnih provedbenih i nadzornih tijela.