Rezultati istraživanja "Obrazovanje - pravo, a ne dar"

U sklopu projekta „Obrazovanje – pravo, a ne dar!“ provedeno je istraživanje s ciljem prikupljanja stavova i mišljenja javnosti o značaju sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu rane i predškolske dobi.
Anketa se provodila od veljače do svibnja putem online obrasca u kojemu je sudjelovalo 566 ispitanika iz svih dijelova Hrvatske. Rezultati koje smo dobili, poražavajući su.

U istraživanju je sudjelovalo 566 ispitanika iz 21 županije. Najviše ispitanika bilo je iz Grada Zagreba (29.9%), zatim iz Osječko-baranjske (13.3%), Istarske (6.9%), Zagrebačke (6%) te Vukovarsko-srijemske županije (5.3%), dok su ostale županije zastupljene ispod 5% ispitanika.
Većina ispitanika (73.9%), živi u gradovima, a 26.1% u općinama. Što se tiče veličine gradova, odnosno broja stanovnika u mjestu stanovanja ispitanika, 33.6% ispitanika živi u mjestu s preko 100000 stanovnika, 24% u mjestu od 1001 do 10000 stanovnika, 18.9% ispitanika živi u mjestu s populacijom od 30001 do 100000, 15% u mjestu s 10001 do 30000 stanovnika te 8.5% živi u mjestu s manje od 1000 stanovnika. Evidentno, većinski su se istraživanju odazvale žene, čak 85.9% ispitanika bile su žene, 13.1% muškarci, a 1.1% ispitanika nije se htjelo izjasniti. Raznoliko je i njihovo obrazovanje, zaposlenost, uključenost u područje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Demografija ispitanika vrlo je raznolika te najviše ispitanika, čak 47.5%, pripada starosnoj dobi od 30 do 39 godina, 22.6% starosnoj skupini od 40 do 49 godina, 17.8% dobi 18-29 godina, 7.8% ispitanika ima od 50 do 59 godine, a manje od 5% ispitanika pripada skupinama od 60 do 69 godina te skupini od 70+ godina.

Što se tiče stupnja stručne spreme sudionika istraživanja, 45.1% ima visoku stručnu spremu, 25.6% ispitanika ima višu stručnu spremu, isti postotak od 25.6% ispitanika ima srednju stručnu spremu, 2.1% ispitanika je kvalificirano, a 1.6% ispitanika se izjasnilo da imaju drugo obrazovanje.
Velika većina ispitanika, čak 69.4%, zaposlena je na neodređeno, 13.1% ispitanika je zaposleno na određeno, 5.3 % ispitanika su privatnici, obrtnici ili vlasnici OPG-ova, skupine nezaposlenih ispitanika, studenata i umirovljenika obuhvaćaju po manje od 5% ispitanika. Govoreći o sektoru zaposlenja ispitanika, čak 77.4% radi u tercijarnom sektoru, 12.5% ispitanika u sekundarnom sektoru, 6.5% u kvartarnom i 3.5% radi u primarnom sektoru.
Kako je već istaknuto, cilj istraživanja je dobivanje slike mišljenja javnosti o značaju sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu rane i predškolske dobi. Stoga je vrlo bitno pitanje koje je postavljeno ispitanicima imaju li djecu te koliko djece imaju. U sklopu tog pitanja, 444 ispitanika, odnosno 78.4% ispitanika je odgovorilo da ima djecu. Od toga, 36.6% ispitanika ima dvoje djece, 32% ima jedno dijete, 7.6% ispitanika ima troje, a 2.3% ispitanika ima više od troje djece. Nasuprot tome, 122 ispitanika, odnosno 21.6% ispitanika nema djecu.
Nadalje, čak 49.3% ispitanika su roditelji djeteta u RPOO, što ukazuje na to da su roditelji vrlo uključeni u teme i problematike obrazovanja svoje djece te pokazuju interes u ovakvim istraživanjima. Zatim, 29.7% ispitanika radi u vrtiću te 2.5% ispitanika studira RPOO, a 18.6% ispitanika nisu povezani s RPOO te na taj način možemo dobiti objektivan uvid u stavove i mišljenje javnosti koja nije dio RPOO-a.

Jaslice i/ili vrtić je u djetinjstvu pohađalo 56.9% ispitanika, dok 43.1% nije.
Kako bismo dobili prikaz traženog stanja, tijekom istraživanja postavljena su pitanja koja ciljaju na dobivanje slike mišljenja javnosti. Prvo pitanje u sklopu istraživanja je bilo u kojoj mjeri se slažete s tvrdnjom da su dječji vrtići potrebni zbog zbrinjavanja djece dok roditelji rade. Više od polovice ispitanika, točnije 365, odnosno njih 64.5% se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 43 ispitanika (7.6%) se djelomično slaže, 63 ispitanika (11.1%) je neutralno, 32 ispitanika (5.7%) se djelomično ne slaže s tom tvrdnjom, a 63 ispitanika (11.1%) se potpuno ne slaže s tom tvrdnjom. Ovi rezultati su poražavajući te ukazuju da se vrtić ne gleda kao prva stepenica obrazovanja nego kao socijalna komponenta u društvu.
Odgovori na sljedeći pitanje u istraživanju ukazuju da su ispitanici ipak svjesni obrazovne važnosti u RPOO-u. Naime, 371 ispitanik (65.5%) se potpuno ne slaže s tvrdnjom da dječji vrtić nema veliki utjecaj na razvoj djece, 39 ispitanika (6.9%) se djelomično ne slaže, 23 ispitanika (4.1%) je neutralno, 22 ispitanika (3.9%) se djelomično slaže te se čak 111 ispitanika (19.6%) slaže da vrtić nema veliki utjecaj na razvoj djece. Unatoč velikom broju ispitanika koji prepoznaju vrtić kao obrazovnu ustanovu, gotovo 20% ispitanika to ne smatra što je poražavajuća brojka.
Ovaj trend se nastavlja i u sljedećem pitanju o tome jesu li dječji vrtići prostori u kojima se djeca odgajaju. Naime, 292 ispitanika (51.6%) slaže se s tom tvrdnjom, 84 ispitanika (14.8%) se djelomično slaže, 65 ispitanika (11.5%) je neutralno, 37 ispitanika (6.5%) se djelomično ne slaže s tom tvrdnjom dok čak 88 ispitanika (15.5%) se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom. Preko 15% ispitanika koji ne vide vrtiće kao obrazovni prostor je apsolutno katastrofalan rezultat.

Slična situacija je i s tvrdnjom jesu li dječji vrtići prostori u kojima se djeca obrazuju. Preko pola ispitanika, njih 330 (58.3%) se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 86 ispitanika (15.2%) se djelomično slaže s tom tvrdnjom, 36 ispitanika (6.4%) je neutralno, 25 ispitanika (4.4%) se djelomično ne slaže te čak 89 ispitanika (15.7%) se u potpunosti ne slaže s tvrdnjom da su dječji vrtići obrazovni prostor djece.
Na tvrdnju da se djeca u vrtiću samo igraju, čak 98 ispitanika (17.3%) se slaže što je veliki broj i ukazuje na loše mišljenje javnosti o obrazovnoj vrijednosti vrtića. Nadalje, 17 ispitanika (3%) se djelomično slaže s tom tvrdnjom, 53 ispitanika (9.4%) je neutralno, 100 ispitanika (17.7%) se djelomično ne slaže dok tek 298 ispitanika (52.7%) se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom, odnosno ne smatraju da se u vrtiću djeca samo igraju te prepoznaju obrazovnu komponentu vrtića.

Veliki uspjeh podizanja svijesti o obrazovanju u vrtićima je i činjenica da 385 ispitanika (68%) prepoznaje da su dječji vrtići važni za cjelokupni razvoj djeteta, 35 ispitanika (6.2%) se djelomično slaže, 26 ispitanika (4.6%) je neutralno, 27 ispitanika (4.8%) se djelomično ne slaže te 93 ispitanika (16.4%) se u potpunosti ne slaže. Bez obzira na pozitivno mišljenje većine ispitanika, potrebno je smanjiti broj ljudi koji ne vide vrtić kao važan dio dječjeg razvoja.

Sljedeća tvrdnja na koju su morali odgovoriti ispitanici je odgajaju li djecu samo njihovi roditelji. 93 ispitanika (16.4%) se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 29 ispitanika (5.1%) se djelomično slaže dok je 83 ispitanika (14.7%) neutralno, 110 ispitanika (19.4%) se djelomično slaže s tom tvrdnjom, a 251 ispitanik (44.3%) se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom te je opet vidljivo da barem dio ispitanika ne vidi vrtić kao obrazovnu ustanovu.

Što se tiče važnosti i uloge vrtića kao pripreme za školu, odgovori su vrlo raznoliki. Naime, za tvrdnju da djeca kod kuće usvoje sva znanja i vještine potrebne za polazak u školu 105 ispitanika (18.6%) se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 29 ispitanika (5.1%) se djelomično slaže, dok je 119 ispitanika (21%) neutralno. Nasuprot tome, 137 ispitanika (24.2%) se djelomično ne slaže s tom tvrdnjom, a čak 176 ispitanika (31.1%) se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom.
Nadalje, na tvrdnju da su dječji vrtići važni za razvoj dječjeg učenja putem igre, 370 ispitanika (65.4%) se u potpunosti slaže, 57 ispitanika (10.1%) se djelomično slaže, a 31 ispitanik (5.5%) je neutralan, dok se 15 ispitanika (2.7%) djelomično ne slaže, a 93 ispitanika (16.4%) se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom. Oba pitanja ukazuju na svjesnost javnosti o važnosti dječjih vrtića za dječji razvoj.
Na sljedećoj tvrdnji ispitanici ukazuju na važnost vrtića kao stepenice obrazovanja prije škole. Naime, čak 362 ispitanika (64%) smatra da djeca u vrtiću imaju priliku usvojiti predznanja potrebna za polazak u školu poput prepoznavanja brojeva i slova te svoje okoline (priroda, biljke i životinje). Samo 62 ispitanika (11%) se djelomično slaže s tom izjavom, 39 ispitanika (6.9%) je neutralno, 25 ispitanika (4.4%) se djelomično ne slaže te se 78 ispitanika (13.8%) u potpunosti ne slaže da je vrtić ustanova u kojoj se usvajaju predznanja potrebna za polazak u školu.
Na tvrdnju imaju li djeca u vrtiću priliku razvijati samostalnost u brizi o sebi poput prepoznavanja osobnih stvari, vezanja vezica, korištenja pribora za jelo te osobne higijene, veliki broj ispitanika se slaže s tom tvrdnjom, odnosno njih čak 384 (67.8%), 62 ispitanika (11%) se djelomično slaže, 29 ispitanika (5.1%) je neutralno, 21 ispitanik (3.7%) se djelomično ne slaže i 70 ispitanika (12.4%) se u potpunosti ne slaže s tom izjavom. Pohvalno je vidjeti da većina ispitanika prepoznaje ulogu koju vrtić ima kod razvijanja različitih vještina.
Što se tiče razvijanja psihomotoričkih aktivnosti u vrtiću na tvrdnju da djeca imaju priliku razvijati snagu svoga tijela pomoću različitih oblika kretanja, vježbanja, vožnje bicikla i slično, 305 ispitanika (53.9%) se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 89 ispitanika (15.7%) se djelomično slaže dok je 59 ispitanika (10.4%) neutralno, 31 ispitanik (5.5%) se djelomično ne slaže, dok se 82 ispitanika (14.5%) u potpunosti ne slažu s tom tvrdnjom.

Što se tiče socijalnih vještina u vrtiću, ispitanici su morali ocijeniti do koje mjere se slažu s tri tvrdnje; djeca u vrtiću stječu prijatelje; djeca u vrtiću stječu nova iskustva poput odlazaka na izlete i predstave; te djeca u vrtiću imaju priliku usvajati pravila ponašanja i bonton. U sva tri slučaja percepcija javnosti o važnosti vrtića u socijalnom aspektu je vrlo dobra. Točnije, za tvrdnju da djeca u vrtiću stječu prijatelje 416 ispitanika (73.5%) se u potpunosti slaže, 75 ispitanika (13.3%) se djelomično slaže, 22 ispitanika (3.9%) je neutralno, 16 ispitanika (2.8%) se djelomično ne slaže i 37 ispitanika (6.5%) se u potpunosti ne slaže.
Nadalje, za tvrdnju da djeca u vrtiću stječu nova iskustva 380 ispitanika (67.1%) se u potpunosti slaže, 70 ispitanika (12.4%) se djelomično slaže, 39 ispitanika (6.9%) je neutralno, 19 ispitanika (3.4%) se djelomično ne slaže dok 58 ispitanika (10.2%) se u potpunosti ne slaže da djeca u vrtiću stječu nova iskustva. Što se tiče javnog mišljenja o važnosti vrtića o stvaranju prilika za usvajanje pravila ponašanja i bontona, većina sudionika se u potpunosti slaže, točnije 388 ispitanika (68.6%), 58 ispitanika (10.2%) se djelomično slaže, manje od 5 % ispitanika je neutralno i djelomično se ne slaže dok 75 ispitanika (13.3%) se u potpunosti ne slaže.

Prehrana i zdravlje je vrlo važna stavka u životu djece o kojoj se vrlo često priča. Stoga je postavljeno pitanje koliko se ispitanici slažu s tvrdnjom da se djeca u vrtiću imaju priliku upoznati s novim namirnicama. 309 ispitanika (54.6%) se u potpunosti slaže s tvrdnjom, 67 ispitanika (11.8%) se djelomično slaže, 59 ispitanika (10.4%) je neutralnog stava, 37 ispitanika (6.5%) se djelomično ne slaže dok 94 ispitanika (16.6%) se u potpunosti ne slaže. Ovi rezultati pokazuju da javnost potencijalno nije zadovoljna stanjem prehrane djece u vrtićima, nagađamo zbog čestih novinskih priloga i pritužbi roditelja koji iznosi u javnost pravo stanje u vrtićima.

Na pitanje o  usvajanju novih sadržaja, javno mišljenje je da se u vrtiću ostvaruju prilike za usvajanje novih pjesmica i recitacija. Naime, 420 ispitanika (74.2%) se u potpunosti slaže s tom tvrdnjom, 68 ispitanika (12%) djelomično, dok neutralni i djelomično se ne slažem stav ima manje od 5 % ispitanika te se 45 ispitanika (8%) u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom. Možemo zaključiti da velika većina javnosti vidi da vrtić ima ulogu u usvajanju određenih znanja.

Govoreći o likovnom izražavanju, situacija je pozitivna, odnosno 408 ispitanika (72.1%) smatra da djeca u vrtiću imaju priliku usvajati mnoge vrste likovnog izražavanja, 74 ispitanika (13.1%) se djelomično slaže dok ispitanika s neutralnim stavom i koji se djelomično ne slažu ima ispod 5 % u obje skupine te se 46 ispitanika (8.1%) u potpunosti ne slaže da je vrtić mjesto gdje djeca mogu usvojiti mnoge vrste likovnog izražavanja.

Nadalje, i zadnja tvrdnja u istraživanju vezana uz usvajanje novih sadržaja je pozitivna, odnosno 324 ispitanika (57.2%) se u potpunosti slaže s tvrdnjom da djeca u vrtiću imaju priliku usvajati nove sadržaje poput stranih jezika, sporta i STEM aktivnosti, 80 ispitanika (14.1%) se djelomično slaže, 52 ispitanika (9.2%) je neutralnog stava, 21 ispitanik (3.7%) se djelomično ne slaže dok 89 ispitanika (15.7%) se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom. Što se tiče vrtića kao mjesta u kojima mogu usvojiti nove vještine, najviše ispitanika smatra da djeca mogu usvojiti pjesmice i recitacije, zatim likovne vještine, ali smatraju da sadržaji poput jezika, sporta i STEM-a nisu još dovoljno integrirani. Ovisno od vrtića do vrtića, polako se uvode i te aktivnosti te postoji potencijal da se i mišljenje javnosti o tome promijeni.

Zadnje pitanje u istraživanju je trebaju li sva djeca imati pravo na vrtić, čak 483 ispitanika (85.3%) smatra da sva djeca trebaju imati to pravo, dok 83 ispitanika (14.7%) smatra da ne trebaju sva djeca imati pravo na vrtić. Broj mjesta u vrtićima je već godinama tema o kojoj se vrlo puno i često priča, stoga su ovi rezultati poražavajući te bi svako dijete trebalo imati pravo na prvu stepenicu obrazovanja, što je i cilj ovog projekta.
Zahvaljujemo svim sudionicima u ovom istraživanju, koji su omogućili da se učini pregled stanja percepcije o važnosti i ulozi dječjih vrtića i programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za ponajprije djecu, njihove obitelji, profesiju i cjalokupno društvo.
Udruga SIDRO - odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću
info@udruga-sidro.hr
Copyright © Udruga Sidro
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram