U nastavku vam prenosimo iskustvo majke Anje tijekom prilagodbe i uključenja u sustav rane intervencije djeteta s teškoćama u razvoju u Nizozemskoj. Vjerujemo kako ćete, kao što smo i mi, uvidjeti različitosti između naša dva sustava. Nadajmo se kako će i Hrvatska krenuti ovim putem za dobrobit sve naše djece, ali i roditelja.

Luka je dijete rođeno s dvije rijetke bolesti – centralni hipoventilacijski sindrom te Hirschsprungova bolest dugog segmenta. Zbog ovih bolesti, Luka je proveo oko godinu dana kumulativno u raznim bolnicama, prošao 7 teških operacija pod općom anestezijom te ima traheostomu i ileostomu. Kada spava ovisan je o respiratoru, budući da tada nije u mogućnosti disati samostalno.
Obitelj (sastavljena od majke Anje, oca Koste, kćeri Eme i sina Luke) se 2021. godine preselila u Nizozemsku prvenstveno kako bi Luki pružili bolje mogućnosti za razvoj, budući da je u Nizozemskoj rana intervencija dostupnija, a cijeli obrazovni sustav prilagođen pojedincu bez obzira na poteškoće.
Šest mjeseci nakon dolaska u Nizozemsku Luka započinje s pohađanjem posebne terapeutske ustanove Kentalis namijenjene predškolskoj djeci sa zaostacima u razvoju jezika. Kod Luke je vidljiv zaostatak u području govora i općenito zaostatak u razvoju u odnosu na vršnjake. Upućuje se u najintenzivniju grupu (4 puta tjedno po 4 sata). Pored spomenutih izazova, sama situacija gdje Luka odrasta slušajući kod kuće hrvatski, a u vrtiću i izvan kuće nizozemski, otežava razvoj jezika jer je primoran paralelno učiti više jezika. Zbog Lukinih medicinskih potreba u ustanovi je uvijek prisutna majka ili netko od Lukinog medicinskog osoblja. Odgajatelji/terapeuti pristali su educirati se pa manje medicinske postupke obavljaju sami (primjerice pražnjenje stoma vrećice). Majka ili medicinska sestra prisutne su u zasebnoj prostoriji kako ne bi ometale rad terapeuta te se pozivaju na zahtjev. Ovo je posebna situacija jer ustanovu ne pohađaju djeca s tako znatnim medicinskim poteškoćama. Budući da je Luka u ostatku razvoja vrlo tipičan, upućen je u Kentalis jer je vrlo važno što ranije nadoknaditi zaostatke u razvoju koji su nastali kao posljedica dugotrajnih hospitalizacija i omogućiti mu normalno školovanje.

Luka pohađa grupu Cookie Monster s još šestero djece djece i s njima rade minimalno tri terapeuta, a povremeno i četiri. Dan počinje u devet ujutro za stolom, gdje se djeca igraju uz pomoć terapeuta svatko s igračkom koja im je interesantna. Ponekad počinju s kognitivnom stimulacijom, kao što su zagonetke ili slaganje. Nakon toga djeca se izlaze igrati. Razlog izlaska van je kretanje, koje dokazano utječe na koncentraciju u trenutku ili tijekom sljedeće aktivnosti. Oko deset sati vraćaju se u grupu i sudjeluju u „Krugu“. Krug ima predvidljivu strukturu i uvijek započinje pjesmom kako bi se djeca aktivirala. Nakon pjesme promatraju tko je sve u grupi i vježbaju pozdravljanje. Struktura i predvidljivost omogućuju djeci razvoj i napredak.

Ostatak kruga organiziran je tako da svakih 6 tjedana djeca imaju novu "temu" (ljeto, slavlje, Sv. Nikola, odlazak na spavanje...), a tema je predstavljena u koferu lutka Boba koji vodi djecu kroz priču. Svaki dan prati se ista priča i djeca imaju vizualnu i taktilnu stimulaciju. Primjerice, mogu se igrati i dodirivati predmete vezane uz temu, kada je tema spavanje peru zube i oblače pidžamu, kada je tema slavlje stavljaju ludi šešir i pušu balone. Metoda koja se koristi u grupi temelji se na ideji da djeca prvo moraju steći iskustvo, a pritom se i terapeuti povezuju s djecom. Kvaliteta iskustva i povezivanje osiguravaju da djeca nauče značenje određenih situacija. Kroz svakodnevno ponavljanje vidimo rast i razvoj djece. Za jedne, ciljevi terapije leže u "mogućnosti za doživljaj", za druge je važno biti u mogućnosti upoznati situaciju na odgovarajući način. U grupi se pjevaju i pjesme vezane uz temu. Djeca tako obogaćuju svoj vokabular i uče o svakodnevnim situacijama.

Nakon kruga slijedi voćna užina i igra. Ovaj dio dana je svaki dan različit, nekad se svi igraju zajedno, a nekad neka djeca idu na individualnu terapiju kod logopeda ili fizikalnog terapeuta. Oko jedanaest sati se ponovno izlazi van na igru, a oko dvanaest slijedi ručak. Nakon ručka djeca se opuštaju uz prikladni crtić, prilagođen temi koja se obrađuje. Odlazak kući je u trinaest sati. Pored logopedske i fizikalne terapije, djeca individualno primaju i terapiju Floor play stručnjaka, koji osim sto radi s djecom, educira i roditelje u području ove vrste razvojne terapije. Zapravo uči roditelje kako se s djecom igrati tako da ih se stimulira na rast i razvoj.

Osim djeci, ustanova Kentalis pruža podršku i roditeljima. Svaki mjesec dostupan je terapeut koji dolazi u djetetov dom i zajedno s roditeljima radi na bilo kojim izazovima koje imaju u tom trenutku.
Važno je spomenuti da su svaka grupa i svaka Kentalis lokacija različite. Iskustvo koje vam prenosim odnosi se na grupu koja je namijenjena djeci kojoj treba najintenzivnija terapija. Neka djeca sa znatno manjim poteškoćama pohađaju redovan nizozemski vrtić cijeli tjedan, a u Kentalis dolaze samo dva puta tjedno. Djeca s izazovima u produkciji i raumijevanju jezika grupu pohađaju tri puta tjedno. Svako dijete se procjenjuje i kvartalno kada se, skupa s roditeljima, odlučuje o nastavku njegove terapije. Ako se sumnja na određeni poremećaj ili ozbiljniji zaostatak, konzultiraju se timovi s drugih lokacija koji tada dolaze procijeniti dijete. Procjena se radi na vrlo sveobuhvatan i intenzivan način, u vrtiću, na drugim lokacijama, u djetetovom domu. Testira svaki aspekt razvoja – govor, inteligencija, pažnja, komunikacija, snalaženje u društvu itd.

Luka je u godinu dana koliko pohađa ovu vrstu terapije pokazao znatan napredak, te se uskoro pripremamo za upis u školu. Pritom imamo podršku tima u Kentalisu koji zajedno s nama roditeljima traži školu koja će Luki omogućiti da najbrže savlada svoje izazove i dostigne vršnjake.