Okrugli stol '''Obrazovanje - pravo, a ne dar'', Zagreb
Novinarski dom, 29. siječnja 2025., Zagreb
U Novinarskom domu u Zagrebu 29. siječnja 2025. održan je drugi Okrugli stol u sklopu projekta ''Obrazovanje – pravo, a ne dar'', financijski podržan iz programa Impact4Values kojim upravlja hrvatsko-slovenski konzorcij u sastavu Zaklada Solidarna, Zaklada Slagalica iz Hrvatske i CNVOS iz Slovenije.
Ponosni smo na odaziv i sudjelovanje svih dionika u sustavu Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO), uz iznimku predstavnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, čija se ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje, mr.sc. Vesna Šerepac ispričala zbog ranije dogovorenih obveza.
Zahvaljujemo svim sudionicima na odazivu i aktivnom, konstruktivnom sudjelovanju. Doprinos koji zajednički dajemo u cilju poboljšanja sustava Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO), nedvojbeno donosi vidljive rezultate.
Posebne zahvale našoj dopredsjednici Jeleni Draksler, magistri RPOO, na izvrsnom moderiranju još jednog skupa.
Na okruglom stolu raspravljalo se o izazovima predškolskog odgoja i obrazovanja, s posebnim naglaskom na rastući problem nedostatka stručnih kadrova, čija se brojka procjenjuje na gotovo 7.000 stručnih odgojitelja, zatim izazove uključivanja i pružanja pravovremene i odgovarajuće podrške djeci sa zdravstvenim i razvojnim teškoćama, te pitanjima uključivanja djece manjinskih skupina, posebice djece iz romskih obitelji.
Razgovaralo se i isticalo važne probleme i moguća rješenja iz perspektive pravobranitelja, akademske zajednica, praktičara odgojitelja, ravnatelja te predstavnika osnivača, odnosno lokalne samouprave. Donosimo vam prilično detaljan pregled skupa i zaključke na samom kraju.
Ovoga puta htjeli smo problematizirati one teme unutar sustava RPOO koje i sami pozvani uvodničari drže trenutno najznačajnijima, stoga smo upravo s njima dogovarali teme o kojima će se na okruglom stolu razgovarati. Rezultat ovakvog pristupa nije izostao.
Prof.dr.sc. Jasna Krstović, profesorica u miru, savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci i predsjednica Kluba Academicus uvela nas je u pitanje snage i važnosti udruženog djelovanja i participacije akademske zajednice, praktičara i donositelja odluka.
Prof.dr.sc. Emina Berbić Kolar, dekanica FOOZOS ukazala nam je na izazove u obrazovanju stručnih kadrova (odgojitelja).
O pravu na obrazovanje djece s razvojnim i zdravstvenim teškoćama govorila je Lidija Pongrac, savjetnica Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Zamjenica pučke pravobraniteljice, Dijana Kesonja, potaknunla nas je na promišljanja o pravu na obrazovanje marginaliziranih skupina i romskoj djeci u sustavu obrazovanja.
Luka Juroš, pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba govorio je o izazovima osnivača u osiguravanju stručnih kadrova.
Na skupu su sudjelovali i prof. dr. sc. Marina Divković, prodekanica Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti u Puli, doc. dr. sc. Danijela Blanuša Trošelj, također s Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti, Martina Čustović, viša savjetnica za predškolski odgoj i obrazovanje iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Martina Glasnović, voditeljica Odjela za predškolski odgoj Grada Zagreba, Lidija Milković, ravnateljica dječjeg vrtića Jabuka iz Zagreba, Iva Sliško, ravnateljica dječjeg vrtića Kolibri također iz Zagreba, Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture, Iskra Vostrel Prpić, predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske, Iva Ivšić, stručna savjetnica u SOMK-u, magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Jelena Draksler iz Osijeka, dopredsjednica udruge Sidro te moderatorica ovog skupa, Ana Donada iz Pule, tajnica udruge Sidro, Martina Linić iz Rijeke, administratorica udruge Sidro, Monika Vinković iz Zagreba, članica radne skupine udruge Sidro, Bojan Pilipović iz Zagreba, koordinator za roditelje u udruzi Sidro, Marija Dominko iz Virovitice, magistra antropologije i administratorica udruge Sidro, te Katarina Turković Gulin, iz Kastva, predsjednica udruge Sidro.
Prof. dr. sc. Jasna Krstović
savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci, istaknuta hrvatska pedagoginja s bogatom akademskom karijerom posvećenom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te iznimnim iskustvom na upravljačkim funkcijama (prodekanica, dekanica, predsjednica Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje..) naglasila je važnost ranog i predškolskog odgoja kao sastavnog dijela obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, ističući njegovu interdisciplinarnost i potrebu za sveobuhvatnim pristupom. Unatoč činjenici da je predškolski odgoj u ingerenciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, on se često nalazi u drugom planu u javnim raspravama i obrazovnim politikama.
Upozorila je da je nužno osigurati jasno definiranu odgovornost i nadležnost u kreiranju obrazovnih politika kako bi sustav mogao napredovati. Analizirajući aktualne obrazovne politike s iskustvenog stajališta, profesorica se osvrnula na najnoviji izvještaj Eurydicea o ranom i predškolskom odgoju u Europi za 2025. godinu. Prema podacima, Hrvatska bilježi značajan napredak u obuhvatu djece jasličke i predškolske dobi, no i dalje zaostaje za europskim prosjecima. Primjerice, obuhvat djece mlađe od tri godine u jaslicama porastao je s 10,6% u 2013. godini na 29,6% u 2023., dok je europski prosjek 37,5%, a cilj do 2030. postavljen na 45%.
Slično tome, obuhvat djece starije od tri godine u predškolskom sustavu povećan je s 67,6% u 2013. na 83,5% u 2023., no europski prosjek iznosi 93%, a cilj do 2030. je 96%. Hrvatska se u tim pokazateljima nalazi na 19., odnosno 25. mjestu među zemljama EU, što pokazuje da, iako napredujemo, još uvijek nismo dostigli europske standarde. Barcelonski ciljevi, ta dinamična mjera kojom su Države članice Europske unije dogovorile ciljana mjerila, mijenjaju se prilično brzo i u trenutku kada mislimo da smo se približili cilju, vrijednost se već promijenila. U kontekstu mjernih pokazatelja drugih zemalja, Hrvatska nesporno značajno zaostaje.
Prof. Krstović istaknula je kako povećanje broja vrtića i kapaciteta nije dovoljno ako se istovremeno ne osiguraju dostupnost, priuštivost i kvaliteta odgojno-obrazovnog rada. Europska komisija naglašava da je pravo na rani i predškolski odgoj temeljno pravo svakog djeteta, a države članice EU obvezne su osigurati ravnopravan pristup kvalitetnom obrazovanju za svu djecu, neovisno o socioekonomskom statusu ili mjestu stanovanja.
Zaključno, profesorica Krstović prepoznaje pozitivne aspekte hrvatskog predškolskog sustava, poput kvalitetnog kurikuluma, pedagoških standarda i stručnog kadra, ali upozorava da je ključno usmjeriti se na učinkovitu implementaciju obrazovnih politika. Samo sustavan i sveobuhvatan pristup može osigurati ravnomjernu dostupnost i održivu kvalitetu predškolskog odgoja, omogućujući svim hrvatskim građanima jednaku priliku za rani i kvalitetan početak obrazovanja.
U raspravu po ovoj temi uključili su se svi nazočni, u potpunosti podržavajući istaknute stavove. Isticalo se kako ne treba zanemariti činjenicu da podatke za izradu spomenutog izvješća dostavlja upravo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, a podaci su, prema nezavisnim istraživanjima, nesporno prilagođeni. Potvrdu tome daje i udruga SIDRO, temeljem opsežnog istraživanja provedenog 2023./2024. u suradnji s Državnim zavodom za statistiku Republike Hrvatske, osnivačima i predškolskim ustanovama i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. To je istraživanje dalo prilično drugačije brojke. Naime, u tom je istraživanju utvrđeno kako su brojke obuhvata djece u programe RPOO, umjesto 85% kako navodi MZOM, značajno niže, i u 2023. je postotak uključivanja djece u vrtiće iznosio nešto manje od 60%. Iako smo ovo pitanje problematizirali i u tadašnjem susretu s državnim tajnikom MZOM, gospodinom Mamićem koji nam je obećao pristup podacima i metodologiji izračuna Ministarstva, nikada nismo dobili te informacije.
Zaključno, iako Hrvatska ima dobre temelje – kvalitetan kurikulum, pedagoške standarde i stručno osposobljen kadar – izazov ostaje implementacija politika koje će osigurati ravnomjernu dostupnost i održivu kvalitetu predškolskog obrazovanja. Samo sveobuhvatnim pristupom možemo osigurati da rani i predškolski odgoj bude uistinu dostupno i kvalitetno obrazovanje za svu djecu.
Profesorica Krstović pozvala je da ovom sinergijom suradnje nastavimo gurati taj kamen iako se ponekad čini da ga guramo uzbrdo. Istaknula je zadovoljstvo činjenicom da se uzdrmala predškolska praksa, i postoji prilično artikuliran, jasan i snažan pokret udružene prakse upravo u udruzi Sidro ali i drugim udrugama. Tako udruženi profesionalci odgovorni za svoj posao, čine snagu koja je pokazala da može mijenjati i utjecati na obrazovnu politiku. Upravo ta snaga potiče promjene odozdo i svojom dobrom voljom može iznjedriti novu kvalitetu. Ohrabrila je sve nazočne završnim riječima uvjerenja kako ćemo ovim putem doći do toga da će se na sljedećem okruglom stolu raspravljati na koji način dječje pravo na obrazovanje učiniti boljim i kvalitetnijim za budućnost, a ne dokazivati kako obrazovanje jest pravo svakog djeteta, a ne dar koji djeci darujemo.
Prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar
dekanica Fakulteta odgojno obrazovnih znanosti u Osijeku, stekla je vrijedna iskustva obnašajući niz upravljačkih funkcija (prodekanica za stručne i razvojne poslove, za nastavu) kao i kroz brojna usavršavanja u zemlji i inozemstvu, uključujući Japan, Tursku, Poljsku, Veliku Britaniju, Finsku, Njemačku, Austriju, Norvešku, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Španjolsku i Francusku. Iz te pozicije usmjerila nas je na promišljaje o izazovima u obrazovanju stručnih kadrova, s posebnim naglaskom na program prekvalifikacije učitelja razredne nastave, za koje resorno Ministarstvo smatra kako će riješiti problem nedostatka stručnih odgojitelja.
Upoznala nas je s tijekom događanja oko pokretanja i licenciranja programa prekvalifikacije, unatoč tome što malo tko u okviru stručne i akademske zajednice drži da je ova odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih ispravno rješenje. Evidentno je kako se na pritisak MZOM moralo reagirati omogućavanjem prekvalifikacije koja je od svibnja 2022. zakonska mogućnost, čak i obveza učitelja koji žele raditi u vrtićima, i pokušalo se utjecati na to da programi, kad već moraju biti uspostavljeni, zadrže određenu kvalitetu i imaju svrsishodnost na razini programa koji se već provode. Istaknula je kako su fakulteti diljem Hrvatske odbili provesti program prekvalifikacije zbog nedostatka kapaciteta i nepostojanja jasnih smjernica od strane Ministarstva.
Upozorila je na činjenicu da je nastao pravni vakuum u kojem su učitelji razredne nastave potpisali ugovore za rad u predškolskim ustanovama, ali nisu mogli u propisanom roku steći potrebnu prekvalifikaciju jer programi nisu formalno odobreni.
Upravo na to je upozoravala i udruga Sidro, postavljajući pitanja na sastancima u Ministarstvu, što će se dogoditi s učiteljima koji, sukladno odredbama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, više neće moći raditi. Odgovor u Ministarstvu glasio je vrlo jednostavno – pa nećemo ih otjerati na ulice. Dakle, i samo Ministarstvo svjesno je problema i namjerava ga riješiti ignoriranjem odredbi Zakona koje je samo donijelo.
Prisutni su jasno izrazili svoje negodovanje na čitav ovaj scenarij oko prekvalifikacije učitelja razredne nastave, dok je profesorica Kolar dodala kako je pitanje izazova u sustavu RPOO vrlo složeno, no prije donošenja sistemskih rješenja moraju se razriješiti temeljni problemi. Sustav ranog i predškolskog odgoja ne može opstati ako država nastavi prebacivati financijsku odgovornost na lokalne uprave, bez osiguravanja adekvatnih sredstava i regulativa. Pozvala je na hitno rješavanje problema prekvalifikacija, definiranje jasnih standarda zanimanja te osiguranje jedinstvene i transparentne politike obrazovanja odgojitelja.
Naglašavajući visoku kvalitetu redovitih studijskih programa obrazovanja odgojitelja u Hrvatskoj, upozorila je na zabrinjavajući trend obrazovanja u susjednim zemljama, gdje pojedini fakulteti izdaju diplome koje se kasnije nostrificiraju u Hrvatskoj uz minimalne provjere kompetencija. Nužno je potrebno regulirati i vršiti kontrolu kvalitete obrazovnih programa kako bi se osigurala ujednačena stručnost kadrova u predškolskom odgoju.
Predsjednica udruge Sidro, Katarina Turković Gulin posebno je kritizirala pristup u kojem su programi prekvalifikacije prilagođavani pritiscima resornog Ministarstva, umjesto dugoročnim strategijama razvoja struke. Istaknula je problem gubitka stručnjaka iz sustava, jer mnogi odgojitelji napuštaju struku zbog niskih plaća, loših uvjeta rada i visoke odgovornosti. Potvrđujući riječi profesorice Kolar, kao jedan od ključnih problema istaknula je nepostojanje usklađenog modela financiranja i poštivanja Državnog pedagoškog standarda, koji nije u potpunosti implementiran od 2008. godine. Kao primjer iz prakse, osvrnula se na problem prekapacitiranosti vrtića, primjerice javno poznat slučaj u Slavonskom Brodu, gdje je inspekcija utvrdila da je upisano 600-tinjak djece iznad dopuštenih kapaciteta. Unatoč prekršajnom nalogu nadležne inspekcije, osnivač vrtića nije poduzeo mjere za razrješenje ravnateljice, što pokazuje sustavne nedostatke u provedbi zakona.
Prof. dr. sc. Danijela Blanuša Trošelj s Fakulteta za odgoje i obrazovne znanosti Pula, izrazila je zabrinutost zbog nepovoljne situacije u obrazovnom sustavu te upozorila na činjenicu da mnogi mladi stručnjaci već tijekom studija odlučuju napustiti ovu profesiju zbog loših uvjeta rada i nesigurne budućnosti. Podaci su dostupni u provedenom međunarodnom istraživanju i govore o brojci od oko 30% studenata na studiju RPOO koji već tijekom studiranja znaju kako neće ostati raditi u struci. Gledajući cjelovito stanje u državi, nedvojbeno je prisutan labilan sustav vrijednosti koji dovodi do brojnih frustracija i učestalih promišljanja o odlasku iz Hrvatske.
Problem, ne izazov nego zaista problem, možemo promatrati u tri smjera. Jedan je zakonodavni okvir koji uz određene loše propise ili izostanak istih, nedvojbeno ostavlja prostor pitanju smislenosti, izvedivosti, učinkovitosti - tko donosi zakone, tko prati provedbu, tko procjenjuje, tko provjerava i tko i što sankcionira. Drugi smjer je transparentnost u svim domenama, od uvjeta i kriterija upisa, (u vrtiće, na fakultete), uvjeta napredovanja, uvjeta zapošljavanja. Različitost tumačenja propisa, uvjeta i kriterija, netransparentnost, različitost primjene, različitost u stručnosti, dovodi do ogromne nejednakosti.
Upravo pitanje stručnosti i uključivosti te stručnosti treći je smjer iz kojeg valja gledati problem. Počevši od stručnog usmjeravanja mladih na pojedine fakultete još u osnovnoj zatim srednjoj školi, do stručnjaka koji će biti uključeni u rad tijela koja donose propise. Iznimno je loše, neprihvatljivo, uistinu vrijeđa osobno i profesionalno pojava da na skup o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju ne dođe nitko iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Poruka je to koja jasno govori ''nije nam važno što se događa u vašem području, nije nam važno što imate za reći''.
Iva Ivšić, stručna savjetnica SOMK-a, kritizirala je nedostatak konzistentnosti i koordinacije u zakonodavnom procesu, tvrdeći da su statistike Europske unije koje izvještavaju o kvaliteti obrazovanja frizirane. Istaknula je kako je struka bila isključena u donošenju ključnih odluka, zbog čega sustav nije usklađen s realnim potrebama na terenu. To dovodi do ozbiljnih nesuglasica između zakonodavstva i stvarnih uvjeta u predškolskom odgoju, stvarajući kolateralnu štetu za struku.
Iskra Vostrel Prpić, predsjednica SRPOOH-a istaknula je kako su ulaganja u predškolski odgoj znatno porasla, no unatoč tome, problemi u organizaciji i financiranju vrtića ostaju prisutni. Posebno se osvrnula na izazove s kojima se suočavaju mali vrtići u općinama gdje ravnatelji nemaju administrativnu podršku kakva postoji u većim gradovima poput Zagreba. Naglasila je važnost sustavnog financiranja vrtića na državnoj razini kako bi se osigurala ujednačena kvaliteta i standardi u svim dijelovima Hrvatske. Osvrnula se na to da je od 2023. država uključena u sufinanciranje vrtića, što je značajan pomak, no financiranje predškolskih ustanova i dalje ovisi o lokalnim proračunima. Mišljenja je kako mnogi osnivači nisu svjesni zakonskih odredbi te je važno osigurati bolju informiranost i nadzor nad njihovim provođenjem.
Udruga Sidro od samog početka svog djelovanja zahtijevala je uključivanje države u financiranje vrtića, predlagala modele kako da se to pravedno učini, no donositelji odluka odlučili su se 2022. godine za model koji je predlagao i SRPOOH, a za koji danas svi držimo kako je nedostatan i nepravedan. Informiranost o zakonskim obvezama upitno ne izostaje, budući da se posljednje četiri godine brojnim javnim istupima, kampanjama i dopisima kontinuirano ukazuje na odredbe zakonskih i podzakonskih akata. Držimo kako je značajno veći problem što te informacije dolaze iz organizacija civilnog društva, što osnivači smatraju nevjerodostojnim i podložnim sumnjama, unatoč tome što su sve te informacije potvrđene mišljenjima i tumačenjima nadležnih institucija. Vjerujemo kako bi takva javna informiranja i upozorenja od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, donijela značajnije rezultate.
Božica Žilić, predsjednica SOMK-a, ukazala je na nedostatak dugoročne strategije razvoja predškolskog odgoja, upozoravajući da su mnoge promjene u zakonodavstvu donesene bez konzultacija sa strukom, što je rezultiralo odlaskom kvalificiranih odgojitelja iz sustava. Uz iznimno loše radne uvjete, nespremnost na zakonito vrednovanje rada, nepoštivanje propisa, sve je manje odgojitelja koji žele ostati raditi u takvim okolnostima.
Lidija Pongrac
savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom, govorila je o preprekama pri upisu djece s teškoćama u vrtiće, iako zakon jamči njihovo pravo na upis. Ukazala je na neusklađenost između zakonskih odredbi i stvarnih uvjeta u vrtićima. Iako propisi jamče pravo na obrazovanje svakom djetetu, kada su smještajni kapaciteti nedostatni, uvodi se pravo prednosti pojedinim kategorijama djece. To svakako nije u skladu s načelima Konvencije, a u praksi vrlo često nije niti u skladu sa zakonima. U tom smislu Ured pravobranitelja predlaže izmjene Državnog pedagoškog standarda, kojeg vidi kao prepreku za uključivanje većeg broja djece s teškoćama u odgojne skupine.
Problematizirala je i pitanje određivanja dužine boravka djece s teškoćama u programima RPOO, navodeći kako u sat vremena dnevno, koliko mnoga djeca dobiju, uistinu nije moguće postići značajne napretke. Govoreći o kurikulumu predškolskog odgoja, ona kao takav vrlo rubno promišlja o potrebama i mogućnostima djece s teškoćama. Općenito, sustav bi morao biti fokusiran na mogućnosti svakog djeteta, pa tako i djeteta s teškoćom, a ne na slabije strane djeteta koje mu kao prepreke stoje na putu.
U okviru rasprave, nazočni su se oštro usprotivili tvrdnji kako je Državni pedagoški standard prepreka za upis djece s teškoćama u vrtiće, argumentirajući daleko veći problem, a to je nedostatak smještajnih i kadrovskih kapaciteta, s naglaskom na zapošljavanje i podršku psihologa, edukacijskih rehabilitatora, logopeda, zdravstvenih voditelja. Objašnjavajući kako izmjene pedagoškog standarda ne bi bile u smjeru izmjene broja djece u skupinama već mjerilima za broj djece s teškoćama u jednu skupinu, savjetnica Pongrac pojasnila je i pitanje kategorizacije teškoća kod djece. Ukazujući kako nisu sve teškoće stvarna prepreka za uključivanje u programe RPOO, postavila je pitanje jesu li uistinu sve teškoće razlog za nužno smještanje u posebne skupine. Nazočni su sugerirali kako bi se tada moralo razmotriti jasnije kategoriziranje teškoća, umjesto zadiranja u mjerila za broj djece putem izmjena Državnog pedagoškog standarda.
Iva Ivšić i Katarina Turković Gulin problematizirale su činjenicu da se još uvijek čeka Pravilnik o pomoćnicima u vrtiću i/ili komunikacijskim posrednicima kojeg mora donijeti Ministar, te da se pomoćnici zapošljavaju otežano, i s pogrešnim očekivanjima, kontinuirano miješajući poslove i pozicije pomoćnika za njegu, skrb i pratnju te pomoćnika djetetu s teškoćama. Turković Gulin naglasila je kako i dalje postoji nejasnoća oko statusa i nadležnosti pomoćnika, što otežava njihovo zapošljavanje i smanjuje dostupnost podrške djeci kojoj je ona najpotrebnija. Još je jednom pojasnila kako se pomoćnik za njegu, skrb i pratnju dodjeljuje odgojnoj skupini kao podrška odgojitelju u obavljanju poslova njege, skrbi i pratnje djece, dok se pomoćnik djetetu u vrtiću dodjeljuje konkretnom, jednom djetetu s teškoćama i prati ga kroz rad i boravak u vrtiću. Bez jasnih pravila, djeca s teškoćama ostaju bez odgovarajuće podrške u predškolskom sustavu.
Dijana Kesonja
zamjenica pučke pravobraniteljice, uvela nas je u problem segregacije romske djece u obrazovanju, upozorivši da samo 32% romske djece pohađa vrtiće, dok je europski prosjek 95%. Istaknula je nužnost sustavnih mjera za sprječavanje segregacije i poboljšanje obrazovnih mogućnosti romske djece. Europski sud u predmetu protiv Republike Hrvatske prije petnaestak godina presudio je kako segregiranje romske djece u posebne razrede predstavlja diskriminaciju i država je morala poduzeti neke mjere. Jedna od mjera koja je prepoznata kao iznimno važna, jest važnost predškolskog odgoja i obrazovanja. Da bi se pomoglo djeci romske nacionalne manjine da upišu i završe osnovnu školu, vrlo je bitno i njihovo uključivanje u predškolski odgoj i obrazovanje.
Iako je Ministarstvo uložilo napore i sredstva pri uključivanju djece romske nacionalne manjine u vrtiće, mjerama kao što je besplatan vrtić i prijevoz do ustanove, brojni su pokazatelji kako mjere nisu urodile plodom. Postotak romske djece na niskih je 32%, za razliku od većine EU zemalja. Zanimljivo je pratiti koji su razlozi za to, podijeljeni u dvije skupine, subjektivne i objektivne naravi.
Govoreći o uvjetima za upis u vrtiće, romskim obiteljima značajno je teže ostvariti uvjet da su oba roditelja zaposlena. Drugi razlog je udaljenost vrtića od mjesta njihovog stanovanja i otežano odvođenje djece u ustanovu, kada nije organiziran prijevoz. Subjektivni razlozi su u mišljenju roditelja romske djece, koji drže kako su djeca u toj dobi premalena da bi se uključila u sustav obrazovanja, zatim kako u obitelji uvijek postoji netko tko će čuvati djecu te nema potrebe za odlaskom u vrtić, ili da im je financijski to problematično. Nedvojbeno je prisutno jedno apsolutno nerazumijevanje svrhe i značaja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Da bismo svladali dio izazova u kasnijem životu djece romske nacionalne manjine, rani i predškolski odgoj i obrazovanje valja promatrati kao početni temelj na kojem treba raditi. U tom smislu valja pojačati edukaciju o ljudskim pravima, kako kod stručnjaka koji rade s djecom, tako i kod same djece, primjereno njihovoj dobi i razumijevanju, upravo zato što djeca u toj dobi nisu još toliko opterećena razlikama koliko se to javlja kasnije.
U raspravi su se mogla čuti isključivo odobravanja i potvrde svega navedenog, uz dodatne potvrde činjenici da se otpor uključivanju djece romske nacionalne manjine javlja i od strane većinskog stanovništva, zbog određenih predrasuda prema romskoj populaciji, na čemu također treba raditi. Istaknuti su i neki dobri primjeri prakse, poput primjera iz Darde, gdje se u sigurnom okruženju okuplja članove romskih obitelji koji se potom druže, educiraju iz raznih područja, primaju podršku, međusobno si pružaju podršku, nakon čega djecu iz svojih obitelji lakše i spremnije uključuju u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Luka Juroš
pročelnik Ureda za odgoj, obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, uveo nas je u izazove s kojima se nosi Grad Zagreb kao najveći osnivač predškolskih ustanova u Republici Hrvatskoj. Predstavio je ostvarenja i planove koji se odnose na povećanje smještajnih kapaciteta, ističući dinamičnu izgradnju novih vrtića u Zagrebu. Prošlog ljeta i jeseni, unatoč naporima, broj djece u odgojnim skupinama, nažalost, nesporno je rastao, unatoč velikim ulaganjima. Zagreb je godinama imao velik broj neupisane djece, nije se promišljalo o potrebama građana, a rani i predškolski odgoj i obrazovanje nisu bili prioritet gradskih vlasti. To se zadnje četiri godine promijenilo, no potrebno je vrijeme kako bi se ostvarili svi planovi. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje u fokusu je gradskih vlasti, otvoreno je novih devet vrtića, a još 14 planiranih projekata započeto. S druge strane, upisanu djecu nije se moglo ispisati. To je nedvojbeno dovelo do otežanih uvjeta rada, što je Grad nastojao olakšati zapošljavanjem većeg broja pomoćnika za njegu, skrb i pratnju u jasličke skupine.
Budući da se povećanje smještajnih kapaciteta odvija kako je i planirano, u razdoblju od pet do sedam godina, očekuje se kako će cijeli sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Zagrebu napokon doći na razinu koju zaslužujemo, za svu djecu, onu redovnog razvoja, onu s teškoćama, i sve ranjive skupine.
U kontekstu toga, velik je izazov, najznačajniji, ozbiljan manjak odgojitelja unatoč ulaganjima u sustav. Povećanje plaća koje je učinjeno nije dovoljno da privuče mlade u struku, a velik broj nestručnih zamjena dodatno ugrožava kvalitetu odgojno-obrazovnog rada. Gdje je Grad Zagreb i Republika Hrvatska u odnosu na Europsku uniju? Nesporno, odgojitelja nedostaje na području cijele Europske unije. Gotovo sve države članice bore se s istim problemom deficita stručnjaka u sustavu ove prve stepenice obrazovanja. Čini se kako nije više pitanje obrazovnih kvota, već nedostatka interesa. Promišljajući što mladi u dobi od 16 ili 17 godina prate i ispituju, pri odabiru karijere nedvojbeno gledaju potencijal za buduću karijeru. I što vide? Fragmentirani sustav s nejasnom budućnošću. Potrebna je snažna, odlučna i strukturirana akcija na razini države, s ciljem da rad u dječjim vrtićima opet postane atraktivan, da to bude karijera koja se bira.
Pročelnik Juroš ističe kako je Grad Zagreb u posljednje tri godine zaposlio više od 600 odgojitelja u sustav, i sada uma više od 4000 odgojitelja u gradskim vrtićima. Broj nestručnih zamjena, dakle osoba bez odgovarajućeg pedagoškog obrazovanja, u gradskim vrtićima iznosi 158, od čega je 78 studenata koji završavaju studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Bez namjere tvrditi kako je to dobra situacija, jer svaka nestručna zamjena i dalje je nestručna, mora se realno sagledati činjenica kako taj postotak u odnosu na ukupan broj zaposlenih predstavlja relativno dobre ishode. No kako se povećavaju smještajni kapaciteti, kako raste potreba za odgojiteljima, evidentan je i porast nedostatka stručnjaka. Prisutan je trend otežanog zapošljavanja, ravnateljice i ravnatelji ističu kako je izuzetno teško na natječajima pronaći stručni kadar, unatoč svim ulaganjima u materijalna prava radnika. Nužno je žurno pronaći odgovor, sad i ovdje.
Govoreći o uključivanju države u financiranje dječjih vrtića, sustav fiskalnog poravnanja koji je Vlada odabrala kao državno sufinanciranje vrtića, evidentno nije dostatan. Mora se jasno postaviti pitanje vrijede li državi djeca u Opatiji, Rijeci, Zagrebu i Splitu osam ili devet puta manje nego djeca u nekim slabije razvijenim regijama. Potpuno je jasno da država mora ulagati dodatna sredstva, no ono što bi svakako moralo razmotriti jest da svako dijete vrijedi jednako, a nominalno je potrebna dodatna potpora u slabije razvijenim područjima.
Dječji vrtići su jedan od glavnih prioriteta Grada Zagreba, ali to načelno ne bi trebao biti princip za cijelu Republiku Hrvatsku, niti to moraju slijediti druge jedinice lokalne samouprave. Djeca bi morala imati svugdje istu osnovnu državnu potporu, nakon toga treba se osigurati dodatna potpora za one kojima je potrebno i to apsolutno podržavamo i važno je da država ulaže dodatno u jedinice koje su slabije razvijene.
Grad Zagreb je masu sredstava za plaće u razdoblju od 2021. do 2025. povećao sa 101 milijun eura na sada 191 milijun eura, a za 90% je povećana masa upravo za plaće odgojitelja. Kontinuirano pregovaramo sa socijalnim partnerima sindikatima, i sa ovim zadnjim dodatkom Kolektivnom ugovoru povećanje je oko 60%. U dijelu rasprave nazočni su se složili s iznesenim, potvrđujući primjerima iz prakse navode. Iako nije moguće izraziti potpuno zadovoljstvo stanjem kakvo imamo, napori osnivača vidljivi su i razumljivi. Prostora za poboljšanja ima, i u tom kontekstu udruga Sidro nastavit će reagirati prema Gradu Zagrebu prijedlozima, zahtjevima, i u realnoj mjeri pohvalama i kritikama.
Martina Glasnović, voditeljica Odjela za predškolski odgoj Grada Zagreba, izrazila je zadovoljstvo sudjelovanjem i činjenicom da se skupovi poput ovoga organiziraju i provode, ističući kako jedna grana sama puca, dvije tri grane nešto su jače ali i dalje pucaju, no kada se zajedno drži 5 ili 6 grana, teško će puknuti. Upravo okupljeni na ovom okruglom stolu predstavljaju taj snop grana koje zajednički čine značajnu snagu. Izrazila je žaljenje zbog izostanka predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, ističući važnost redovite komunikacije strukovne udruge, praktičara, akademske zajednice, osnivača, sindikata i Ministarstva na toj razini. Širu sliku nije moguće dobiti bez komunikacije svih dionika.
Govorila je i o potrebi za reformom pravnog okvira, koji je previše fragmentiran i neusklađen s potrebama odgojitelja i djece. Pravni okvir koji uređuje RPOO sastoji se od preko dvjesto pravnih, zakonskih i podzakonskih akata. Ti su akti ponekad vrlo fleksibilni, ostavljaju prostor za pogrešna tumačenja, a nekad upravo suprotno, ograničavajući mogućnosti djelovanja. Ako pravnici ne mogu protumačiti jasno i nedvojbeno neki akt, kako će to učiniti rukovoditelji ustanova? Velik je problem i što donošenje pojedinih podakata (pravilnika) čekamo dvije i više godine.
Također, upozorila je na dugotrajne birokratske procese i neujednačenu raspodjelu sredstava. Istaknula je i akcijski plan Grada Zagreba koji uključuje značajno unaprjeđenje uključivanja djece s teškoćama, ali i činjenicu da Grad Zagreb sluša i čuje svoje odgojitelje. Nastoji osigurati primjereno okruženje, materijalne uvjete, pravovremenu podršku i pokriti sve teme unutar izazova s kojima se svi susrećemo. Potreba je za većim brojem edukacija, potrebno je reagirati na sve veću pojavnost ugroze mentalnog zdravlja, koje će upravo biti tema na ovogodišnjim Danima dječjih vrtića.
Pohvalila je nazočnu Višu savjetnicu za predškolski odgoj i obrazovanje iz Agencije za odgoj i obrazovanje, gospođu Martinu Čustović, koja je doprinijela da se poveća broj potrebnih edukacija pod okriljem AZOO.
Ističući skup dobrih praksi i običaja koji je uočila na ovome skupu, gospođa Glasnović izrazila je želju da jednom upravo mi ovdje okupljeni pripremimo jedan dobar zakon, jedan pravni okvir koji bi dao bolje okvire za izvrsnu praksu.
Zaključak sudionika ovog stručnog skupa može se sažeti u nekoliko jasnih smjernica: potrebne su sustavne promjene kako bi se osigurala uključenost sve djece u odgojno-obrazovni sustav, povećala podrška stručnim radnicima te razvile jasne i pravedne politike financiranja i standardizacije predškolskog obrazovanja.
Sudionici su istaknuli da „kvalitetno predškolsko obrazovanje mora biti dostupno svima, bez obzira na socioekonomski status, te da su potrebne hitne reforme za osiguravanje jednakih uvjeta za svu djecu“.
