Konferencija „Više od PR-a: razvoj strategija za borbu protiv greenwashinga i youthwashinga“
Zagreb, 24. studeni 2025.
Na poziv suradnika iz Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo sudjelovali smo na konferenciji ''Više od PR-a: razvoj strategija za borbu protiv greenwashinga i youthwashinga'', održanoj u ponedjeljak, 24. studenoga 2025. godine na Algebra Bernays Sveučilištu u Zagrebu. Sidro je predstavljala voditeljica administracije, kolegica Marija Dominko.
Konferenciju je otvorio Vedran Đulabić kratkim uvodom o Centru Miko Tripalo te je ukratko najavio program konferencije.
Riječ je preuzeo Marko Kovačić, voditelj projekta koji je detaljnije predstavio projekt i aktivnosti. Cilj projekta bio je osnažiti partnerske organizacije kako bi razvile i poboljšale svoj rad u području uključivanja mladih te se fokusirali na osnaživanje kapaciteta s ciljem prepoznavanja greenwashinga i youthwashinga.
Projekt je proveden u suradnji s Europa Zentrum Baden-Württemberg te je u sklopu projekta provedena usporedna analiza prakse greenwashinga i youthwashinga u Hrvatskoj i Njemačkoj.
U sklopu projekta izdan je izvještaj u navedenim praksama, projekt je predstavljen u formi prezentacije na konferenciji te je napisan znanstveni rad.
Nakon upoznavanja s projektom, otvorena je panela rasprava na kojoj su sudjelovali Damir Jugo (Predsjednik Upravnog vijeća Algebra Bernays Sveučilišta), Kristijan Orešković (Mreža mladih Hrvatske), dvoje učenika koji su sudjelovali u projektu Veronika Wiebei Alexander Springborn, a raspravu je moderirala Lana Mayer (Europa Zentrum Baden-Württemberg). Ovakav raznoliki panel je dao priliku da se o tematici rapravi iz različitih perspektiva, pogotovo su bili važni glasovi mladih.
Tijekom rasprave istaknuto je kako niti greenwashing niti youthwashing još uvijek nisu dovoljno mainstream teme. Glavni cilj projekta bio je provjeriti razinu svijesti među mladima o tim pojavama. Istraživanje je pokazalo da ljudi prepoznaju greenwashing, ali ne u dovoljnoj mjeri. Ako pažnja nije usmjerena prema ovom fenomenu/problemu, javnost ga ne prepoznaje. Zanimljivi nalazi uključivali su rodne razlike, žene su pokazale veću ekološku svijest, ali došlo je i do paradoksa vezanog uz obrazovanje: obrazovaniji ispitanici bili su skloniji toleranciji prema greenwashingu. Također, iako se očekivalo da urbani građani budu stroži prema greenwashingu, istraživanja nisu potvrdila tu pretpostavku.
Primjeri iz prakse dodatno su ilustrirali problem. Obrazovne institucije ne mogu priuštiti youthwashing, jer bi neautentične poruke naišle na negativnu reakciju studenata koji sami financiraju svoje obrazovanje. Takve institucije imaju veliku odgovornost u iskrenom i transparentnom pristupu prema mladima. Također je spomenut primjer vojske i propagandnih plakata u Njemačkoj koji, iako su zamišljeni kao privlačni mladima, zapravo prikazuju netočne i neprikladne poruke. Lokalna i nacionalna youth vijeća u Njemačkoj često ne funkcioniraju učinkovito; mladi mogu izraziti svoje mišljenje, ali ono rijetko biva ozbiljno usvojeno, što u biti predstavlja tipičan primjer youthwashinga.
Zaključak rasprave bio da se greenwashing i youthwashing trebaju istraživati i kritički propitivati. Ako nešto izgleda previše savršeno ili idealno, potrebno je zadržati skepticizam i kritički pristup. Edukacija o tim fenomenima trebala bi biti uključena u kurikulume, od osnovnih škola do viših obrazovnih institucija kako bi mladi razvili kritičko mišljenje i prepoznali manipulativne prakse u društvu. Na individualnoj razini važno je dodatno se educirati i osvijestiti ove pojave. Cijeli događaj naglasio je važnost autentičnosti, kritičkog promišljanja i uključivanja mladih u procese koji utječu na njih te je pokazao da su greenwashing i youthwashing relevantne teme koje zaslužuju sustavnu edukaciju i veću pažnju na svim razinama društva.
