Ravnatelj HZJZ odgovara - medicina rada ima jasne smjernice kako postupati

Konačno jasni odgovori na naša pitanja - medicina rada ne propituje je li trudna radnica sposobna za rad, već jesu li uvjeti na radnom mjestu opasni, štetni i rizični

Nakon više od tri godine otkako je Udruga Sidro pokrenula pitanje ostvarivanja prava na zaštitu zdravlja trudnih radnica u dječjim vrtićima, ponajprije odgojiteljica, to se pravo danas sve češće ostvaruje bez značajnijih teškoća.

Ipak, i dalje postoje poslodavci koji ovo pravo negiraju, koji uvjeravaju radnice kako nemaju pravo na sigurnost i zaštitu od štetnosti i rizika na radnom mjestu, kako poslovi odgojitelja nisu poslovi s posebnim uvjetima rada i kako na tim poslovima nema štetnosti i rizika po zdravlje trudne radnice.

Sve institucije potvrdile su – poslovi odgojitelja jesu poslovi s posebnim uvjetima rada, štetnosti i rizici apsolutno su prisutni, i dužnost je, zakonska, moralna profesionalna i ljudska – zaštititi trudnu radnicu i njeno još nerođeno dijete.

Prema Zakonu o zaštiti na radu i drugim zakonskim i podzakonskim aktima, poslodavci su dužni osigurati trudnim radnicama uvjete na radu i u vezi s radom koji neće biti štetni i predstavljati rizik za zdravlje i trudnoću. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih te Agencija za odgoj i obrazovanje potvrdili su kako prilagodba poslova odgojitelja nije moguća. Poslovi odgojitelja jasno su strukturirani, većinski su to poslovi neposrednog rada s djecom, i bez tog neposrednog rada ne možemo govoriti o poslovima odgojitelja. Ostali poslovi odgojitelja obavljaju se u značajno manjem obimu (pripreme, edukacije, suradnja…), te ih nije moguće obavljati u punom radnom vremenu, ponajviše stoga što su svi ostali poslovi usko vezani na neposredan rad u odgojnoj skupini. Bez neposrednog rada nema ni ostalih poslova. Pored toga, jasan je stav ovih dvaju krovnih institucija, a to potvrđuje i prosvjetna inspekcija u više predmeta - odgojitelji ne mogu biti raspoređeni na obavljanje administrativnih poslova, jer takva odluka poslodavca nije zakonita.

Teškoće pri ostvarivanju prava trudnih radnica na zaštitu zdravlja javljaju se još uvijek, i idu u dva smjera. Prvi smjer je netočno, neistinito i nepravilno izrađena procjena rizika, dokument kojeg mora imati svaki vrtić. Ukoliko je ravnatelj u tom dokumentu naveo pogrešne tvrdnje, propustio navesti sve činjenice, uvjete, štetnosti i rizike na radu i u vezi s radom, tada je i ovlašteni stručnjak zaštite na radu izradio dokument procjene rizika na pogrešnim pretpostavkama. To za direktnu posljedicu ima navođenje na pogrešan zaključak liječnika specijaliste medicine rada, koji će, vođen procjenom rizika, dati preporuke o postojanju ili nepostojanju rizika i štetnosti, te preporuke o tome treba li i na koji način trudnu radnicu zaštititi.

U slučaju da procjena rizika za radno mjesto odgojitelja nije ispravno izrađena, da se temelji na nepotpunim ili netočnim podacima, moguće je razgovarati o kaznenom djelu, pa i o odgovornosti stručnjaka zaštite na radu, koji ima obvezu i odgovornost utvrditi sve okolnosti radnog mjesta za koje izrađuje procjenu rizika. Ipak, strogo zakonski, jedinu odgovornost snosi ravnatelj ustanove, kao osoba zadužena za provedbu svih propisa u ustanovi, pa tako i onih iz područja zaštite na radu.

Drugi smjer u kojem idu izazovi u ostvarivanju prava na sigurnost i zaštitu zdravlja trudnih radnica jesu različita postupanja liječnika specijalista medicine rada. I ranije smo ukazivali na nejednaku praksu, česte zaključke liječnika temeljene na isključivo osobnim stavovima, nejasne protokole, i u kontinuiranoj komunikaciji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo u lipnju 2024. izdane su nove smjernice HZJZ o postupanju specijalista medicine rada pri ostvarivanju prava na dopust trudne radnice.

Najvažnija promjena koju su donijele ove smjernice, jest ona da trudne radnice više nisu morale odlaziti na pregled liječnika specijaliste medicine rada, jer se u ovom slučaju ne propituje niti njihovo zdravstveno stanje, niti njihova radna sposobnost, već se samo i jedino traži stručno mišljenje liječnika specijaliste medicine rada o tome ima li ili nema štetnosti i rizika za trudnu radnicu na poslovima koje obavlja.

Iako su se postupci liječnika medicine rada podosta ujednačili, a osobni stavovi u značajnoj mjeri smanjili, i dalje smo nailazili na zapreke. Više sličnih primjera, u kojima se pojedini liječnici medicine rada, vlasnici privatnih specijalističkih ordinacija medicine rada pozivaju na neke svoje smjernice, neke svoje protokole, istražuju zdravstveno stanje radnica, šalju ih na dodatne pretrage i utvrđivanja koliko su prethodnim cjepivima zaštićene od određenih bioloških štetnosti, potaknulo nas je na ponovno propitivanje. 

Ovoga puta vrlo jasno smo postavili pitanja, i na njih dobili uistinu konkretne i nedvosmislene odgovore ravnatelja HZJZ. Pitanja i odgovore možete pročitati u nastavku.

1. Jesu li u međuvremenu donesene nove, službene smjernice za postupanje specijalista medicine rada prilikom procjene rizika i ostvarivanja prava na zaštitu zdravlja trudnih radnica?

Služba za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatsko društvo za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora su prošle godine donijeti smjernice za postupanje specijalista medicine rada vezano dopust trudne radnice. Navedene su smjernice i dalje važeće.

2. Smatra li se ispravnim da specijalist medicine rada upućuje trudnicu na dodatne medicinske pretrage i dijagnostiku, umjesto da provodi procjenu štetnosti i rizika radnog mjesta kao jedinstvene cjeline, s obzirom na to da isto radno mjesto kod različitih poslodavaca nosi jednake rizike i štetnosti?

Prema članku 39. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18) ''ocjenu o rizicima koji bi mogli štetno utjecati na sigurnost i zdravlje trudnih radnica, odnosno na plod te na sigurnost i zdravlje radnica koje su nedavno rodile, kao i ocjenu o tome koji su poslovi za njih odgovarajući, daje specijalist medicine rada na prijedlog specijalista ginekologije, odnosno porodništva, na temelju procjene rizika.“ Međutim, svaki liječnik specijalist, može, ukoliko smatra da je to neophodno, pacijenta uputiti na dodatnu dijagnostičku obradu.

3. Kako postupiti u situacijama kada medicina rada zatraži od trudnice da u vrlo kratkom roku (npr. dva dana) dostavi nalaze ili potvrde, iako je objektivno nemoguće pribaviti traženu dokumentaciju u zadanom roku? 

Trudnica bi trebala nastojati dostaviti traženu dokumentaciju što je prije moguće, no vjerujemo da liječnici specijalisti medicine rada u slučajevima kada to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga, imaju razumijevanja. Savjetujemo da se odmah po saznanju da se tražena dokumentacija neće moći pribaviti u traženom roku o tome obavijesti nadležni specijalist medicine rada. Napominjemo kako je temeljem stavka 3. članka 25. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 152/22, 34/25), poslodavac obvezan donijeti odluku u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva trudne radnice, a ako poslodavac u navedenom roku ne donese odluku, smatrat će se da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao.

4. Ima li medicina rada pravo zaključiti u svom nalazu kako na radnom mjestu nema bioloških štetnosti samo zato što trudnica nije dostavila rezultate testiranja na koja ju je sama medicina rada uputila (npr. testiranja na antitijela)? 5. Može li se uredan cjepni karton radnice smatrati dokazom da na radnom mjestu ne postoje biološke štetnosti, unatoč činjenici da za niz virusnih i bakterijskih infekcija, potencijalno opasnih za trudnice i plod, ne postoje cjepiva? 

Nalazi testiranja na antitijela i cjepni karton predstavljaju medicinsku dokumentaciju koja se odnosi isključivo na zdravstveno stanje osobe, odnosno na podatke o povijesti cijepljenja osobe. Takvi nalazi sadrže informacije o osobnim zdravstvenim karakteristikama i eventualnim imunološkim odgovorima organizma i ne govore ništa o specifičnostima radnog mjesta na kojem osoba obavlja svoj posao. Medicinska dokumentacija ne govori ništa o opasnostima, štetnostima, naporima i rizicima koji se na radnom mjestu nalaze. Opasnosti, štetnosti i napori kao i procijenjeni rizici nalaze se u dokumentu procjene rizika temeljem koje se, kao što je već navedeno u odgovoru na drugo pitanje, i donosi ocjena o rizicima koji bi mogli štetno utjecati na sigurnost i zdravlje trudnih radnica.

Zaključno, ravnatelj HZJZ potvrdio je kako se svi liječnici medicine rada moraju pridržavati jedinih službenih smjernica HZJZ, kako ne smiju propitivati zdravlje pacijentica u trenutku kad se od njih traži mišljenje o tome jesu li prisutni rizici i štetnosti na pojedinom radnom mjestu. Dodatna dijagnostika koju traže i na koju upućuju pacijentice, ne smatra relevantnom za utvrđivanje rizika i štetnosti na radnome mjestu. Posebno važno, nikako se ne može zaključiti kako štetnosti i rizika na radnom mjestu nema samo iz razloga što pacijentice ne stižu obaviti traženu dijagnostiku i dostaviti nalaze u roku od dva ili tri dana. 

Ukoliko vas liječnik medicine rada šalje na dodatne pretrage, traži dodatne nalaze ili na bilo koji način, umjesto ocjene rizika i štetnosti na vašem radnom mjestu, propituje vaš zdravstveni status – javite nam.