Početak školske godine - raste broj odgoda, sve više djece ostaje duže u vrtićima, a Ministar Fuchs - još jednom iznosi zanimljive tvrdnje
Svake godine sve više djece dobiva odgodu polaska u školu, no Ministarstvo ne zna reći zašto se to događa. Umjesto toga, Ministar Radovan Fuchs javno upire prstom tražeći krivca - ovoga puta u roditelje.
Nije dovoljno reći da su za odgode polaska u školu najčešće krivi roditelji. Roditelji ne donose odluke o tome hoće li dijete i kada krenuti u prvi razred. Roditelji nisu ti koji mogu objektivno procijeniti je li njihovo dijete spremno za ovaj veliki korak. No postoje povjerenstva, stručnjaci različitih profila, liječnici, i postoje oni koji s djetetom svakodnevno rade u predškolskoj ustanovi.
No ono što očito ne postoji, je sustavno praćenje ove pojave. Umjesto toga, ministar iznosi paušalne navode i razbacuje se postocima. Što uopće znači tvrdnja da roditelji najčešće traže odgode i na čemu je ministar temelji?! Koliko je to djece dobilo odgodu jer su to tražili roditelji? Koliko je djece dobilo odgodu iz drugih razloga? Što planiramo učiniti da bismo ovu pojavu razumjeli i s njom se suočili te krenuli u njeno sprječavanje? Ministarstvo ne daje odgovore.
Što smo mi uspjeli pronaći u službenim izvješćima?
Razlozi za odgodu i uzrok tome ne mogu se pronaći nigdje u službenim javno dostupnim podacima. Zato što se Ministarstvo time ne bavi. Mogli bismo nagađati, zaključivati temeljem informacija s terena, no nećemo. Radije smo potražili što je uopće moguće pronaći među javno dostupnim podacima.
Ove je godine 4.329 djece dobilo odgodu upisa u prvi razred. Godinu prije bilo ih je 4.138, a godinu prije toga 4.044. Još godinu ranije, 4.042. Ove godine, kaže ministar, u škole je upisano nešto više 36.500 djece. Godinu prije, bilo je 42.000 školskih obveznika, od toga je 36.111 djece upisano u prvi razred.
Dakle, broj odgoda raste, ukupan broj djece školskih obveznika se smanjuje. Kako onda postotak odgoda pada?
Ministar Fuchs govori kako je ove godine odgoda oko 8,3–8,4 %, dok je prošle bilo više od 11 %.
Iz javno dostupnih podataka nije jasno kako se do ovih brojeva došlo. Za 4.329 odgoda, postotak od 8,3–8,4 % značio bi da imamo približno 52.000 djece školskih obveznika – značajno više od 36.500 prvašića o kojima ministar govori.
To nije mala razlika. Ako država govori o trendu, mora jasno reći što broji, prema kojoj populaciji računa postotak i na temelju kojih podataka zaključuje da se broj odgoda smanjuje.
Posebno zato što djece ima sve manje. Ti su podaci, uz malo truda, dostupni u analizama Državnog zavoda za statistiku RH. Iako je 2025. imala blagi porast rođenih, još smo daleko od brojki iz ranijih godina.
A što se zapravo događa da djeca ne kreću u školu kada bi trebala? To u Hrvatskoj ne znamo, jer se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne bavi time.
Umjesto ozbiljnih analiza problema, Ministar Fuchs još jednom iznosi netočne postotke, brojke i tvrdnje, prebacujući ovoga puta krivnju na - roditelje.
Zato želimo odgovore na nekoliko pitanja: 1. Zašto se nadležno Ministarstvo ne bavi ovim problemom? 2. Zašto se ne bavi pitanjem tko sve radi u sustavu RPOO i kakva je uistinu kvaliteta programa na razini države? 3. Kakve su posljedice za dijete ako u vrtiću boravi u nečemu što se samo naziva program, a zapravo odgojno obrazovni proces izostaje - možemo li tada govoriti da dijete pohađa program? 4. Zašto programe predškole vrlo često provode nestručne zamjene i kakve to posljedice nosi?
Ministarstvo koje ne zna zadržati kvalificirane odgojitelje, već dopušta njihov odlazak i bezbrižno ih zamjenjuje s nekvalificiranim kadrom, ni ne smije se baviti pitanjima uzroka bilo koje situacije u RPOO, jer će time potvrditi sve svoje pogreške.
Godinama upozoravamo na to da se pitanje odgoda upisa i razloga zbog kojih do njih dolazi mora sustavno istražiti. Ne da bismo tražili krivca među roditeljima, djecom, vrtićima ili školama, nego da bismo konačno razumjeli što nam se događa.
Umjesto toga, slušamo paušalne procjene o razlozima odgoda – pa tako i tvrdnju da najveći broj odgoda traže roditelji. Na kojim se sustavno prikupljenim i provjerljivim podacima ta tvrdnja temelji? Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih trebalo bi biti prvo koje će to pitanje postaviti i na njega pokušati dati odgovor!
Sidro na ovaj problem upozorava već godinama. Ministarstvo šuti. Reagirao je UNICEF, nedavno smo pozvani uključiti se u radnu skupinu koju formiraju i koja će sudjelovati u istraživačkom projektu čiji je cilj upravo prikupiti kvalitetne i provjerljive podatke o razlozima odgoda. Nadamo se da će se Ministarstvo bar odazvati pozivu UNICEF-a i uključiti u rad ove skupine stručnjaka. Jer prije nego što zaključimo zašto djeca dobivaju odgodu za školu i kako da to riješimo, moramo prvo ozbiljno utvrditi što se događa.
Brojke koje zasad imamo govore nam da je pitanje previše ozbiljno da bismo ga i dalje svodili na nekoliko paušalnih postotaka i pretpostavki.
