Rezultati istraživanja o ostvarivanju prava na sigurnost i zaštitu trudnih radnica
Dopust trudne radnice - pravo, a ne privilegij
Zaštitu zdravlja trudnih radnica jamči nekoliko zakonskih i podzakonskih akata. Udruga Sidro već četiri godine sustavno djeluje s ciljem da se ovo pravo ostvaruje onako kako je i propisano. Iako se ovo pravo danas značajno lakše ostvaruje nego je to bilo u počecima kada smo tek saznali da postoji, i dalje je praksa neujednačena, otpor poslodavaca neoprevdano snažan, brojne su pogreške i nerazumijevanja. Posljedično, zaštita trudnih radnica sustavno je neučinkovita.
Republika Hrvatska nema objedinjene podatke o tome koliko je žena u dječjim vrtićima diljem države ostvarilo pravo na dopust trudne radnice.
Naše iskustvo iz prakse temelji se na samo onim postupcima u koje je bila uključena Udruga Sidro, no znamo da su brojne žene uspjele ostvariti ovo pravo i bez naše pomoći. U nedostatku službene statistike, iskustva i podaci iz prakse ostaju nevidljivi, a time i izvan sustavnih analiza i javnih politika.
Stoga smo proveli istraživanje, u kratkom razdoblju prikupili smo odgovore 309 ispitanica, koje analiziramo u ovom članku.
Pravo na dopust trudne radnice - Zaštita zdravlja ili borba s vjetrenjačama?
Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se u praksi poštuju zakonski propisi koji štite zdravlje trudnih radnica unutar sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO). Prikupljena su svjedočanstva i podaci od 309 ispitanica iz 20 hrvatskih županija i Grada Zagreba, a rezultati su pokazali da, iako postoje pozitivni pomaci, sustav i dalje ozbiljno zakazuje u zaštiti najranjivije skupine radnica.
Od ukupno 309 ispitanica, njih gotovo 94% zaposleno je na radnom mjestu odgojitelja (288 ispitanica), dok su ostale zaposlene kao stručne suradnice (pedagozi, logopedi, edukacijski rehabilitatori), zdravstvene voditeljice te tehničko osoblje u dječjim vrtićima.
Surova statistika: Svakoj trećoj radnici pravo je uskraćeno!
Zakon o radu i Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama jasno propisuju pravo trudne radnice na zaštitu od štetnih utjecaja na radnom mjestu. Ipak, naše istraživanje donosi poražavajuću statistiku.
Od 309 ispitanica, njih 282 zatražilo je pravo na zaštitu zdravlja i dopust trudne radnice.
Pravo na dopust uspjelo je ostvariti 208 radnica (67,3%).
Nažalost, za čak 101 radnicu (32,7%) pravo na zaštitu zdravlja ostalo je neostvareno. Dobile su odbijenice, poslodavci su ih ignorirali ili su odustale pod ogromnim pritiskom nadređenih.
Tko informira radnice? Poslodavci šute, Udruga Sidro educira
Jedan od najvećih problema s kojima se susrećemo činise da je "zavjet šutnje" poslodavaca o pravima koja radnicama pripadaju. Istraživanje je pokazalo da je samo 16 radnica (jedva 5%) za pravo na dopust saznalo od svog poslodavca! S druge strane, gotovo polovina ispitanica, njih čak 139, do ključnih je informacija došla čineći to isključivo putem mrežnih stranica Udruge Sidro, dok su preostale saznale od kolegica. Ovakav izostanak transparentnosti od strane ustanova i osnivača djeluje kao namjerno dezinformiranje s ciljem uštede na štetu zdravlja radnica.
Kršenje rokova i "izmišljena" radna mjesta
Zakon izričito obvezuje poslodavca da na zahtjev trudne radnice odgovori u roku od 8 dana. Međutim, u čak 53 slučaja poslodavci su taj rok prekršili ili su odbili donijeti odluku, ostavljajući trudnice tjednima u neizvjesnosti.
Kada bi pokušali izbjeći odobravanje dopusta, poslodavci su pribjegavali nuđenju "zamjenskih" i "prilagođenih" poslova, iako su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih te Agencija za odgoj i obrazovanje jasno potvrdili da prilagodba poslova odgojitelja nije moguća. Desetci radnica prijavili su da su im, kao alternativa zaštićenom radu, ponuđeni poslovi administracije, računovodstva, rada u izmišljenim knjižnicama te "poslovi odgojitelja bez neposrednog rada s djecom" (npr. cjelodnevno rezanje papira u uredu), što je protuzakonita degradacija struke.
Uloga medicine rada: Od nepoštivanja smjernica do osobnih stavova
Iako poslodavac donosi odluku, a poslodavac je u ovom slučaju ravnatelj koji je jedini odgovoran za zakonit rad vrtića (ne osnivač, ne Upravno vijeće), liječnici medicine rada važna su karika u ovom postupku.
Prema važećim smjernicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), trudne radnice više ne moraju odlaziti na fizički pregled jer se u ovom postupku ne propituje njihova radna i zdravstvena sposobnost, već se od specijalista isključivo traži stručno mišljenje ima li na radnom mjestu trudne radnice štetnosti i rizika po njeno zdravlje i trudnoću.
Ipak, pojedina postupanja u praksi izazivaju veliku zabrinutost:
• Samovolja poslodavaca: U čak 28 slučajeva ravnatelji su samovoljno odlučili o zahtjevu radnice bez da su uopće zatražili obvezno mišljenje medicine rada.
• Nepoštivanje smjernica HZJZ-a: Iako pregled nije potreban, dio poslodavaca i dio liječnika medicine rada i dalje postupa mimo smjernica HZJZ-a. Trudnice se nepotrebno šalje ili poziva u ordinacije, propituje se njihovo zdravstveno stanje, traži njihova dodatna medicinska dokumentacija te ih se šalje na dodatne pretrage, čime se radnice iscrpljuje, a zakonski postupak odugovlači.
• Omalovažavanje i osobni stavovi: U pojedinim slučajevima kada stupe u kontakt s medicinom rada, radnice često svjedoče neprofesionalnom ponašanju i omalovažavanju. Dio liječnika mišljenja donosi isključivo na temelju osobnih stavova, ispraćajući odgojiteljice uz izjave poput: "Trudnoća nije bolest, ne radite na baušteli".
Zanemarivanje Priloga I. i Priloga II. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja, te ignoriranje očitih bioloških opasnosti i teških fizičkih naprezanja u vrtićima, izravno ugrožava živote majki i djece
Nerazumijevanje obeza iz područja zaštite na radu
Predškolske ustanove obvezne su imati izrađen i ažuriran dokument Procjene rizika za svako radno mjesto. U njemu moraju biti stvarno, točno i potpuno navedeni svi rizici i štetnosti, a izrađuju ga ovlaštene tvrtke za zaštitu na radu. Te tvrtke dužni su ugovoriti poslodavci, kao što su obvezni ugovoriti usluge ovlaštene specijalističke ordinacije medicine rada.
Međutim, uvidom u brojne dokumente Procjene rizika, kao i u samim svjedočanstvima ispitanica, ti su dokumenti često nepotpuni, izrađeni zadovoljavanja forme radi, ne nužno na propisan način i bez sudjelovanja radnika u izradi, ne sadrže potrebne podatke, ili dječji vrtići niti nemaju procjenu rizika.
Da bi liječnik medicine rada mogao ispravno procijeniti postoji li rizik na nekom radnom mjestu ili ne, temeljni dokument koji mu daje uvid u te podatke jest Procjena rizika. Ukoliko ona nije izrađena ispravno, liječnik medicine rada može lako zaključiti da rizika nema i to će napisati u mišljenju.
Takvo će mišljenje za posljedicu imati odluku poslodavca koja neće dovesti do zaptite zdravlja trudne radnice.
Nedostatak u izradi dokumenta Procjene rizika ne stvara problem samo u ostvarivanju prava trudnih radnica, već i kod ostvarivanja bilo kojeg drugog prava radnika povezanog sa zaštitom zdravlja, ozljedama na radu i drugim zdravstvenim stanjima.
Najveća sramota sustava: Prisiljavanje na "komplikacije"
Kakva je sudbina onih žena koje naiđu na zatvorena vrata, uvrede i odbijenice? Naše istraživanje otkriva mračnu tajnu sustava: prisiljavanje na otvaranje bolovanja u potpuno zdravoj trudnoći!
Od radnica koje su pod pritiskom odustale od svog zakonskog prava na zaštitu zdravlja na radnom mjestu, njih čak 83 otvorilo je bolovanje zbog komplikacija u trudnoći (62 su to učinile odmah, a 21 nakon kratkog i neuspješnog povratka u opasne uvjete).
Umjesto punog iznosa plaće koji im jamči dopust trudne radnice, ove su žene poslane na teret HZZO-a uz značajno smanjena primanja. Važno je reći kako uvjeti na radnom mjestu nisu razlog za odlazak na bolovanje, upravo zato postoji mjera zaštite odnosno dopust trudne radnice. Bolovanje zbog komplikacija u trudnoći zaštita je kada nešto s trudnoćom nije kako treba, kada je nužno mirovati, a ne kada na radnom mjestu trudnice postoje rizici i štetnosti za njeno zdravlje i zdravlje njenog nerođenog djeteta. No kada sustav nema razumijevanja, prisiljava na improvizaciju, a to se ogleda u čuvanju trudnoće na ovaj način.
Od 101 radnice koja je odbijena, samo njih 22 uložilo je žalbu, dok u ostalim slučajevima dominiraju strah, stres i iscrpljenost. U 25 slučajeva morala se uključiti nadležna inspekcija, koja je u više predmeta morala poništavati nezakonite odluke ravnatelja.
Zaključak: Strah i pritisak umjesto čestitki
Gotovo polovina ispitanica izjasnila se da im je proces traženja ovog prava bio iznimno stresan. Prijavile su otvoreno negodovanje i ljutnju ravnatelja, golem pritisak osnivača (gradova i općina) te, nažalost, izostanak solidarnosti u pojedinim radnim kolektivima. Posebno su pogođene radnice koje su imale ranije spontane pobačaje ili su ostvarile trudnoću postupcima medicinski potpomognute oplodnje (IVF), a koje su od strane sustava podvrgnute jednakoj birokratskoj torturi.
Ipak, svaka ostvarena pobjeda, njih 208, što nije malo, pokazuje da se upornost isplati. Udruga Sidro nastavit će biti najglasniji zagovornik zaštite na radu. Nećemo odustati sve dok svaki ravnatelj, gradonačelnik i liječnik medicine rada ne shvate da zaštita zdravlja trudne radnice i djeteta nije opcija, već apsolutna zakonska obveza!
Hvala svim našim kolegicama koje su izdvojile vrijeme, podijelile svoja svjedočanstva i sudjelovale u ovom važnom istraživanju. Vaš glas je vjetar u leđa promjenama! ⚓💙
Dio rezultata ovog istraživanja predstavljen je i na međuinstitucionalnom znanstveno stručnom skupu Udruge Sidro u Zagrebu, u okviru ZAjedno za prava pod nazivom Pravni kolegij: koraci ka ujednačavanju pravne prakse u dječjim vrtićima i izazvao zabrinutost svih prisutnih.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.“
