Kada je riječ o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO), izvješće jasno upozorava na jedan od temeljnih problema sustava - nejednaku dostupnost.
Jedan od temeljnih problema koji se ističe, a na koji već pet godina glasno upozorava i Udruga Sidro, jest nejednaka dostupnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovisno o mjestu stanovanja, djeca nemaju jednake mogućnosti uključivanja u vrtićki sustav. U praksi to znači da pravo na RPOO još uvijek nije osigurano kao univerzalno pravo svakog djeteta, već često ovisi o lokalnim kapacitetima i odlukama osnivača.
Sustav nije jednako dostupan svoj djeci, a ova nejednakost posebno je izražena upravo u području predškolskog odgoja i obrazovanja. Nedostatni kapaciteti onemogućuju upis djece u vrtiće, dok istovremeno dolazi do odstupanja od pedagoških standarda. To u praksi znači preopterećene odgojne skupine, nedovoljan broj odgojitelja, smanjenu kvalitetu odgojno-obrazovnog rada.
Izvješće pritom naglašava nužnost zapošljavanja dodatnih stručnjaka različitih profila kako bi se djeci i odgojiteljima osigurala adekvatna podrška u svakodnevnim izazovima.
Sustav koji ne prepoznaje potrebe djece
Jedan od važnih, iako često implicitnih zaključaka izvješća jest da sustav i dalje vrtić promatra primarno kao uslugu roditeljima, a ne kao pravo djeteta. Upozorava se i na problem kriterija upisa u vrtiće. Prednost se često daje djeci zaposlenih roditelja, dok djeca koja su u većem riziku, primjerice djeca iz ranjivih obitelji ili djeca s teškoćama, nerijetko ostaju bez mjesta. Kriteriji upisa ne uzimaju dovoljno u obzir razvojne i socijalne potrebe djece.
Takav pristup produbljuje nejednakosti već od najranije dobi i ukazuje na sustav koji vrtić primarno promatra kao uslugu roditeljima, a ne kao razvojno i zaštitno pravo djeteta.
Djeca s teškoćama - inkluzija bez podrške
Izvješće dodatno naglašava izazove s kojima se suočavaju djeca s teškoćama u razvoju.
Unatoč zakonskim okvirima, u praksi su prisutni ozbiljni problemi:
- nedostatak stručnog kadra
- nedostatak pomoćnika
- neprilagođeni uvjeti rada
Zbog toga se događa da djeca ne budu upisana u vrtić ili budu uključena bez potrebne podrške. Ovakve situacije jasno ukazuju na raskorak između propisa i stvarnih mogućnosti sustava.
Vršnjačko nasilje – izazov već u najranijoj dobi
Posebno zabrinjava činjenica da se oblici vršnjačkog nasilja pojavljuju već u vrtićkoj dobi. Na tu smo pojavu u Sidru ukazivali više puta tijekom proteklih godina, upozoravajući da se odgojitelji u takvim situacijama često nalaze bez dovoljne podrške, osobito u uvjetima povećanog opterećenja i nedostatka kadra.
Zaštita djece od nasilja i zanemarivanja nalazi se na trećem mjestu s 537 zaprimljenih prijava. Posebno zabrinjava činjenica da nasilna ponašanja postaju sve kompleksnija, dok sustavna podrška često izostaje. Pravobraniteljica upozorava da stručnjaci nisu dovoljno osnaženi za rad s djecom s problemima u ponašanju, te da nedostaju preventivni programi prilagođeni lokalnim zajednicama .
Naglašava se kako primjena postojećih protokola ne smije ostati na razini administrativne razmjene podataka, već mora uključivati konkretne preventivne programe i sustavan rad s djecom i obiteljima. Istovremeno, u odgojno-obrazovnim ustanovama nedostaju programi koji osnažuju djecu da prepoznaju nasilje, znaju kako reagirati, zatraže pomoć.
Sigurnost djece i neprimjerena ponašanja
Izvješće također bilježi slučajeve neprimjerenog postupanja prema djeci unutar sustava, te naglašava potrebu za jačanjem sustava zaštite djece. Uočeni su izazovi u pravovremenom reagiranju, sustavima prijave i nadzora, prevenciji nepoželjnih ponašanja.
Iz prakse Sidra neprimjerena postupanja prema djeci još su uvijek izolirani slučajevi, iako u porastu. Uzmemo li kao neprimjereno postupanje prema djeci odluke koje osnivači i uprave vrtića donose suprotno pedagoškom standardu i suprotno sigurnosti djece, dovodeći djecu u uvjete koji nisu ni optimalni ni sigurni, da, tada možemo porast neprimjerenih postupanja prema djeci općenito, smatrati značajnim.
Ono što evidentno značajno raste i predstavlja ozbiljan problem, jesu neželjene i nepedagoške reakcije osoba koje bez nužnog i zakonom propisanog obrazovanja rade na poslovima odgojitelja. Kako se povećava broj nestručnih zamjena na poslovima odgojitelja, a on je sada na razini od 35% ukupno zaposlenih u sustavu, tako se povećava i broj dojava o neželjenim reagiranjima onih koji bi morali nositi ovaj važan sustav. No nije iznenađujuće, ako znamo da je jedini nositelj odgojno obrazovnih procesa kvalificirani odgojitelj, i ako njega u odgojnoj skupini, kolektivu, ustanovi – nema, tada nema ni odgojno obrazovnog rada. I tada su moguće razne pojave pa i neželjene i nepedagoške reakcije odraslih prema djeci.
Nedostatak stručnog kadra - zajednički nazivnik problema
Kroz cijelo izvješće provlači se jedan ključni problem - nedostatak stručnog kadra. Temelj je to sustavnih problema, a riječ je o nedostatku:
- odgojitelja
- stručnih suradnika
- dodatnog pomoćnog osoblja
Posljedice su vidljive na svim razinama. Preopterećenost zaposlenih, otežan rad s djecom, smanjena kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Ovaj problem nije izoliran, već je izravno povezan s uvjetima rada, razinom plaća i dugoročnom održivošću profesije.
Mi u Sidru bismo dodali da je ovaj problem u korelaciji s percepcijom profesije odgojitelja i njihove uloge u društvu. Javni diskurs, tumačeći značaj odgojitelja, ne ide daleko od izjava ''to je samo igra'', ''tete se kratko poigraju s djecom'', pa do druge strane iste medalje, ''to je usluga koju ja kao roditelj plaćam i imam pravo zahtijevati i određivati što će se i kako raditi..''. Obrazovna uloga kao prioritetna uloga prve stepenice odgoja i obrazovanja polako se gubi, a u tome pojačano akcelerira pojava uvođenja sve većeg broja nestručnih zamjena. Njihovim puštanjem u sustav, prestaje postojati odgojno obrazovni rad ili se njegova kvaliteta, tamo gdje ga još ima, rapidno smanjuje. Samim time odnos prema dječjem vrtiću kao mjestu čuvanja koje roditelji plaćaju, postaje djelomično utemeljen, iako je u svojoj suštini riječ o odgojno obrazovnoj ustanovi u kojoj se kao javna služba provode programi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Zdravlje, međuresorna suradnja i siromaštvo
Za kvalitetno funkcioniranje sustava RPOO-a nužan je integrirani pristup koji uključuje suradnju više sektora. Izvješće naglašava potrebu jačanja međuresorne suradnje između:
- sustava odgoja i obrazovanja
- zdravstva
- socijalne skrbi
Cilj takve suradnje je brza razmjena informacija, rana procjena rizika, pravovremena intervencija.
Međutim, u praksi su prisutni ozbiljni izazovi, osobito u području zdravstvene zaštite - nedostatak pedijatara i nedovoljni kapaciteti za podršku mentalnom zdravlju djece.
Istovremeno, rastući troškovi života dodatno pogađaju socijalno ugrožene obitelji, čime se povećava rizik od nejednakosti već u najranijoj dobi.
Između dostupnosti i kvalitete
Izvješće jasno pokazuje da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nalazi između dva cilja: povećanja dostupnosti i osiguravanja kvalitete. Važan je to paradoks sustava - s jedne strane nastoji se osigurati što veća dostupnost vrtića, dok se s druge strane suočavamo s ozbiljnim izazovima u osiguravanju kvalitete odgojno-obrazovnog rada.
U takvim okolnostima postoji stvarni rizik da se sustav sve više svodi na osiguravanje mjesta za boravak djece, umjesto na ostvarivanje njegove temeljne funkcije - kvalitetnog odgoja i obrazovanja.
Udruga SIDRO kontinuirano upozorava na važnost osiguravanja uvjeta u kojima će svako dijete imati pristup kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, neovisno o mjestu stanovanja ili socioekonomskom statusu.
Izvješće pravobraniteljice za djecu dodatno potvrđuje potrebu za sustavnim rješavanjem problema na koje i Udruga Sidro ukazuje:
- nedostatka stručnog kadra
- neujednačene dostupnosti vrtića
- nedostatne podrške djeci s teškoćama
te jačanja sustava zaštite djece
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje nije samo organizacijsko pitanje, već temeljno pravo djeteta i ključna investicija u društvo. Vrijeme je da dječja prava prestanu biti deklarativna i postanu stvarni prioritet u svakodnevnom funkcioniranju sustava.
