Okrugli stol ''Obrazovanje - pravo, a ne dar'', Rijeka
Okruglom stolu, održanom 12. travnja 2024. u kongresnoj dvorani hotela Continental u Rijeci, prvom od dva koja ćemo organizirati u sklopu projekta ''Obrazovanje – pravo, a ne dar'', nazočili su predstavnici akademske zajednice, izv. prof. dr. sc. Darko Lončarić, dekan Učiteljskog fakulteta u Rijeci, doc.dr.sc. Danijela Blanuša Trošelj, predstavnica Fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti u Puli, predstavnici Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odgojitelji i ravnatelji iz dječjih vrtića riječkog prstena i Rijeke, Mirjana Duras Komparić, mag.paed., ravnateljica DV Medulin, Aleksandra Fabrio, profesorica pedagogije i psihologije, stručna suradnica pedagoginja, DV "Čavlić", Čavle, Ana Albreht, savjetnica pravobraniteljice za djecu, Ingrid Čavić, mag.praesc.educ., dopredsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture, te članice Udruge SIDRO, odgojiteljice i magistre RPOO.
Cilj ovog okupljanja nije bio još jednom ponoviti sve već detektirane izazove u sustavu RPOO, već uspostaviti dijalog i raspravu o različitim perspektivama iz svojih pozicija kako bismo zajednički pokušali dati odgovore na tri ključna područja koja držimo da je u ovom trenutku nužno prioritetno rješavati.
Oko samih područja prioriteta dionici su jednoglasno potvrdili kako se radi o sljedećem.
Nedostatak stručnih kadrova u RPOO-u, s naglaskom na odgojitelje
pitanje obrazovanja stručnih kadrova i nepopunjenosti upisnih kvota na studijima,
koliko studenata završi studij i koliko njih ostane raditi u struci,
kada se zaposle, koji su motivi/razlozi ostanka u struci te koliko je snažna, odnosno koliko dugo će trajati ta motivacija – rijetki su oni koji ovo zvanje vide kao poziv,
što možemo učiniti da nam zanimanje bude atraktivnije?
kako zajedno promijeniti taj koncept?
2. Smještajni kapaciteti predškolskih ustanova
Pozivu na Okrugli stol nisu se odazvali osnivači koji su relevantni za raspravu na ovu temu, stoga se o ovom području nije moglo značajnije raspravljati.
3. Zakonodavni okvir
Zakon o radu, Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i obrazovanja, Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Nacionalni kurikulum predškole...
Nedostatak stručnih kadrova
Prema prvim naznakama istraživanja koje je još uvijek u tijeku (Blanuša, Valenčić Zuljan) oko trećina studenata se izjašnjava kako neće raditi u struci, te da su neki od motiva upisa studija „imati papir“, dok je ne mali broj studenata isticao kako je njihov motiv „imati status studenta“. Naglašava se odljev iz struke zbog lošijih materijalnih prava naspram drugih struka i velike odgovornosti u radu, te odabir atraktivnijih zanimanja, bolje plaćenih, poput sektora IT-a.
Promišljanja i prijedlozi:
Članovi profesije predlažu da Fakulteti razmotre mogućnost da studenti 3. godine preddiplomskog studija RPOO-a krenu s više prakse koja bi bila ugovorena i u nekom omjeru financirana od poslodavaca. S obzirom da je zakonito zapošljavati nestručne zamjene, nema zapreke da bi se zaposlili i studenti.
Primjećeno je kako studenti koji idu direktno na diplomski studij (odmah po završetku prijediplomskog), do ulaska na tržište rada, zaborave na metodičke predmete te se predlaže da diplomski studij bude samo izvanredan, a kao uvjet upisa na izvanredni diplomski studij predlaže se prethodno tri godine rada u struci kako bi se već stečene kompetencije mogle nadograditi.
Kako u nekim područjima (regijama, gradovima, općinama) u Hrvatskoj nema stručnog kadra, predlaže se snažnije stipendiranje studenata na preddiplomski studij uz uvjet rada određeni ugovoreni period nakon diplomiranja. Takav ugovor sa studentom može sklopiti dječji vrtić i/ili osnivač.
S obzirom na deficitarnost stručnog kadra, kao jedno od mogućih rješenja bilo bi državna stipendija kako bi sustav ulagao u osobu i osoba mogla ostati raditi u sustavu (primjer državne A stipendije).
Jedan od uočenih problema su i različita znanja i kompetencije koje pripravnici iskazuju na početku rada, što se pripisuje velikim kurikularnim razlikama u programima fakulteta. Kada bismo ih izjednačili, bilo bi manje važno gdje stručni kadar nastavlja svoj rad i napredovanje.
Postavlja se pitanje i tko obrazuje odgojitelje? Kako smo svjedoci vrlo dobre inozemne prakse da na raznim studijima, metodičke stručne kolegije vode profesionalci, riješenje se vidi u tome da buduće odgajatelje obrazuju stručnjaci profesionalci koji uz akademske uvjete imaju i iskustva u sustavu ranog i predškolskog odgoja kao odgajatelji i izvrsni praktičari.
Zaključuje se da je i probir prilikom zapošljavanja u redu te bi u sustavu trebalo biti vidljivo ako netko ima određene zapreke za zapošljavanje u predškolskim ustanovama, za što bi bila nužna bolja povezanost svih sustava. U smislu zapreka govori se o određenim društveno neželjenim ponašanjima, prekršajnim i kaznenim mjerama, te određenim zdravstvenim stanjima koja su u koliziji s radom u predškolskim ustanovama.
Uočava se sve češće situacija kada se mladi mag. praesc. educ. žale i ne žele raditi u jaslicama. Kao mogući razlog tome navodi se to što je prvostupnicima omogućeno da bez radnog iskustva upisuju magisterij, zaboravljaju metodike i ulaze u znanstveno – istraživački rad. Studenti imaju visoko mišljenje o svom zvanju i ne žele obavljati poslove njege djeteta. Svi nazočni suglasni su u tome da sustav treba mijenjati.
Smještajni kapaciteti predškolskih ustanova
Budući da su se pozvani predstavnici osnivača redom ispričali zbog drugih obveza, razgovarati o smještajnim kapacitetima mogli smo samo iz pozicije pitanja - tko će raditi u vrtićima koji će se graditi, obzirom na velik deficit odgojitelja u već postojećim predškolskim ustanovama?
Jedno od promišljanja o ovom izazovu išlo je u smjeru uvođenja licenciranih dadilja u dječje vrtiće kao privremeno rješenje, a zatim i moguće vraćanje srednje škole za odgojitelje što se vidi u modelu Republike Slovenije – odgojitelji s visokom stručnom spremom rade ujutro, kada su stručno vođene pedagoške aktivnosti najintenzivnije. Uz njih rade i odgojitelji s višom ili srednjom stručnom spremom na pozicijama asistenta odgojitelja. Asistenti su ti koji rade na otvaranjima i zatvaranjima dok su odgajatelji ti koji rade u središnjem dijelu i njihova se odgovornost i opisi poslova razlikuju. U Sloveniji taj model funkcionira te odgojitelji sa srednjom završenom školom za odgojitelje ostaju raditi u struci kao odgojitelji asistenti.
Udruga SIDRO nije sklona podržati uvođenje licenciranih dadilja u sustav, unatoč svjesnosti o velikom izazovu deficita stručnih odgojitelja. S tim se stavom slaže i većina drugih sudionika. Pitanje uvođenja licenciranih dadilja u vrtiće postavila je i državna tajnica MZO na sastanku s predstavnicima Udruge SIDRO, održanom u veljači u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, i tada, kao i sada, Udruga SIDRO oštro se protivila takvoj mogućnosti. Mnoga privremena rješenja u našoj praksi često ostaju dugotrajna, a redovito dovode do novih velikih problema kojima ćemo se baviti u budućnosti. Stoga ovakva mogućnost nije prihvatljiva niti o njoj treba promišljati u kontekstu zamjene odnosno rješavanja deficita odgojitelja zapošljavanjem licenciranih dadilja.
Iako je jasno kako cijeli niz razloga dovodi do nedostatka stručnih kadrova, razgovaralo se i o odredbama Zakona o radu koji ograničava broj ugovora na određeno, koji prema navodima ravnatelja dječjih vrtića, onemogućava zadržavanje stručnih kadrova duže od tri ugovora. Ravnateljima je to velik problem, jer stručni kadar nakon tri ugovora na određeno ne mogu više zaposliti, a prema njihovim navodima, osnivači ne žele zapošljavati na neodređeno. Jedan od smjerova promišljanja o ovom izazovu je bio prijedlog ravnatelja da se zamjenama za bolovanja automatizmom produlji tekući ugovor, kao što je to učinjeno u školi. Nazočni se slažu kako je Zakon dobro zamišljen, no njegova provedba i godinu dana od stupanja na snagu još uvijek nije kakva mora biti.
Udruga SIDRO ne može se složiti s prijedlogom kojim se nastoji zaobići odredba Zakona o radu, donesena upravo s ciljem zaustavljanja neopravdanog i nezakonitog zapošljavanja na određeno. Rješenja je potrebno tražiti na adresama osnivača, koji moraju razumjeti da zakonom propisano zapošljavanje na neodređeno nije problem, ne košta ih više od zapošljavanja na određeno, i uistinu nema razloga da se opiru odredbama Zakona o radu.
Promišljanja i prijedlozi:
Predlaže se zapošljavanje na neodređeno većeg broja stručnjaka od onog uobičajenog - dva odgojitelja u skupini (primjer zagovaranja udruge Sidro za dva odgojitelja u svakoj skupini u svakoj smjeni), čime bi se istovremeno odgovorilo na mnoge izazove u praksi (ostavljanje djece bez nadzora odrasle osobe tijekom obavljanja njege/podrške djetetu u kupaonici; zamjene za bolovanja organizirati iz postojećeg, zaposlenog kadra; lakša organizacija rada tijekom bolovanja i korištenja godišnjih odmora; sprječavanje kontinuiranog spajanja skupina zbog nedostatka radne snage; stalnost zaposlenja stručnim odgojiteljima, zadržavanje stručnog kadra i smanjivanje odljeva stručnjaka; smanjena potreba za zapošljavanjem nestručnih zamjena)
Izmjenama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu ustanove, osnivač može jednostavno urediti zapošljavanje većeg broja odgojitelja na neodređeno vrijeme. Odgojitelje koji u nekom trenutku ne bi bili nužno potrebni u jednoj skupini/objektu, ne bi bio problem rasporediti u skupine/objekt u kojem je potreba, ukoliko se tako ugovori ugovorom o radu.
Na ovaj način smanjile bi se na minimum stalne izmjene odgojitelja u odgojnim skupinama, što itekako utječe na djecu s kojom radimo.
Kao jedan od izazova u radu svakog odgojitelja, spomenula se i štetnost utjecaja uvjeta rada na fizičko zdravlje. Iako je zakonom propisana obveza nadzora zdravlja zaposlenih u dječjim vrtićima, taj se nadzor obavlja pro forme. Nesporno je tu i sve češća pojava takozvanog izgaranja na poslu, odnosno utjecaj uvjeta rada i na mentalno zdravlje. Povlači se paralela između dobrobiti stručnog kadra i dobrobiti djeteta.
Na poslijetku se postavlja možda i najvažnije pitanje, na koje bismo svi zajedno morali tražiti odgovore: „ Ako nisi zdrav, ako si maltretiran, ne možeš biti dobar roditelj, a tako ni odgojitelj. Mjeri li tko emocionalnu i mentalnu stabilnost odgojitelja? Brine li tko o njihovom mentalnom zdravlju i tko im pruža podršku unutar samog sustava!?“
Govoreći o mentalnom i fizičkom zdravlju odgojitelja, postavlja se pitanje što kada se već tijekom studija detektiraju studenti koji neće moći raditi u struci, a ipak završavaju fakultet? Mogu li fakulteti učiniti nešto po tom pitanju? Primjerice, uvođenje prijemnog ispita na fakultete.
Tijekom rasprave, detektirano je da se na fakultete upisuju studenti s ozbiljnim teškoćama funkcioniranja, od kojih su neka trajna i nesporno je kako osoba neće dobiti potvrdu medicine rada o sposobnosti za rad na radnom mjestu odgojitelja, bez koje se nije moguće zaposliti u predškolskoj ustanovi. Ipak, prilikom upisa na studij RPOO, studenti s različitim teškoćama dobiju potvrdu o sposobnosti rad (primjerice depresija, poremećaj ličnosti, cerebralna paraliza).
Promišljanja i prijedlozi:
Moguće razmisliti o uvođenju različitih testova prilikom upisa na studij (psihološko testiranje, selektivni razgovor, druga testiranja..)
Promišljati o ponovnom uvođenju prijemnih ispita
Mogućnost da se u samu selekciju uključe praktičari - praksu na studiju uvesti ranije, dopustiti odgojiteljima mentorima da mišljenjem o studentu skrenu pozornost na određene okolnosti u kojima bi se studentu predložilo druge mogućnosti, kako ne bi gubio vrijeme na nešto u čemu se ne pronalazi, što mu ne odgovara, ne leži, ili neće biti u mogućnosti raditi. Razmisliti o mogućnosti da fakulteti dislociraju odgovornost na praktičare, odgojitelje u predškolskim ustanovama - u prvom semestru prve godine studija, na praksi odgojitelj procjenjuje kompetencije studenta. Prijedlog je da se u studijskom programu propiše procjena studenata od strane odgojitelja u praksi.
Suradnja s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje čiji stručnjaci provode profiliranje srednjoškolaca za upis na fakultete – u tom smislu potrebno je jasnije odrediti profil zanimanja i definirati tko je odgojitelj i koji je opis njegovih poslova i odgovornosti.
Sudionici, a osobito prisutni ravnatelji, ističu kako je iz godine u godinu sve teže pronaći djelatnike koji bi bili dio stručnog tima. Ponavljajući natječaji za rehabilitatora, zdravstvenog voditelja ili logopeda su posatli svakodnevica. Neekipiranost sutručnih timova je također jedan od velikih razloga za alarmiranje. Moguće riješenje se ogleda u osnivanju mobilnih timova koji bi bili na raspolaganju na određenom geogrefskom području, a koje bi opet trebala financirati središnja vlast.
Razni su dakle čimbenici koji dovode do odljeva iz struke. Iako nije jedini, možda niti primaran, jedan od razloga odlaska odgojitelja iz struke nedvojbeno jesu i lošiji materijalni uvjeti, odnosno nepoštivanje zakonom propisanih parametara za obračun plaće u dječjim vrtićima. Iznimno velika odgovornost odgojitelja (odgovornost za dvadesetak djece jasličke ili vrtićke dobi), u otežanim radnim uvjetima (prekobrojnost, specifičnost upravljanja ustanovom, upravljanje ovisno o političkim opcijama osnivača, ulaganja u RPOO nedostatna…), zakonom jasno uređene i propisane plaće koje se u praksi osporavaju i samovoljom osnivača ne prihvaćaju, i u konačnici, nekažnjeno ne isplaćuju – sve to dovodi do opravdane ogorčenosti koja motivira na odlazak.
Promišljanja i prijedlozi:
Snažnija podrška prvoj stepenici obrazovanja s adrese državnog proračuna – veća ulaganja u RPOO
Neovisni, pravovremeni nadzor nad radom ustanova i poštivanjem propisa
Pravovremene i primjerene sankcije, adresirane na stvarno odgovorne
Iz Ureda pravobraniteljice za djecu ističu se statistički najčešće pritužbe:
Dostupnost vrtića – nema ih dovoljno u odnosu na potrebe djece i roditelja
Kriteriji upisa u dječje vrtiće – diskriminatorni, jer nemaju svi ista prava prilikom upisa. Razvojno je važnije za djecu u riziku od siromaštva da imaju priliku upisa u dječje vrtiće, a kako je jedan od kriterija upisa u dječji vrtić zaposlenost oba roditelja, ta djeca u startu ostaju bez prava upisa.
Nedostatak stručnog kadra - ekipiranost stručnih službi, predlagalo se uvođenje mobilnih stručnih timova u mjestima gdje nema dovoljno npr. logopeda. Primjerice, osnivač plaća jednog logopeda, a dvije ustanove ga dijele. Detektiran je i problem deficitarnosti odgojitelja i ovisnosti uvjeta rada o sredini, odnosno osnivaču dječjeg vrtića.
PRIJEDLOG: da se više uključi središnja državna vlast u financiranje dječjih vrtića, jer dugoročno sadašnji model neće opstati.
Savjetnica pravobraniteljice ukazala je na mogućnost obraćanja Odboru za prava djeteta pri UN-u, traženje podrške u pronalaženju rješenja a zaustavljanje regionalnih razlika radi boljitka struke i djece. Također, savjetnica Pravobraniteljice ukazala je na postojanje Dječjeg proračuna, u kojem je moguće pratiti i zagovarati visinu i namjenu sredstava koja država i lokalna zajednica izdvajaju za djecu.
Zakonodavni okvir
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, na snazi od 28. svibnja 2022. u ovom obliku, donosi niz izazova kako u samom njegovom shvaćanju, tako i u provedbi u praksi. Iako se svi nazočni slažu kako je u ovom trenutku nemoguće odjednom ukinuti odredbu o mogućnosti zapošljavanja nestručnih zamjena, nedvojbeno je taj korak nužan. Kojom dinamikom i na koji način, ostaje vidjeti. No dopuštanje zapošljavanja osobama bez potrebnog pedagoškog obrazovanja, njihov rad s najosjetljivijom skupinom građana, djecom rane i predškolske dobi, dopuštanje da osobe bez pedagoškog obrazovanja provode programe ranog i predškolskog obrazovanja i posebno kritično, programe predškole, dovodi do nemjerljivih štetnih posljedica za djecu, iznimnog snižavanja kvalitete odgoja i obrazovanja, čak do toga da se programi uopće ne provode.
Udruga SIDRO ukazuje na primjere u kojima nestručne zamjene, dakle osobe bez pedagoškog obrazovanja, provode programe predškole, te postavlja pitanje – je li značajan porast odgode prelaska djece u osnovnu školu u korelaciji s činjenicom da pripremu za školu u sve većem postotku provode nestručne osobe.
Spominje se i program prekvalifikacije učitelja u zvanje odgojitelja, što je također propisao Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. Iako je Zakonom propisano da se učitelji mogu zaposliti, raditi dok traje njihova prekvalifikacija a najduže dvije godine, te da će program prekvalifikacije biti definiran unutar toga roka, to se nije dogodilo. Učitelji su zaposleni, uskoro ističe taj rok od dvije godine, prekvalifikacije nema, te se postavlja pitanje što će se sada dogoditi, kada ovi ljudi više neće imati pravo raditi kao odgojitelji, sve dok ne steknu prekvalifikaciju u zvanje odgojitelja. Predstavnici fakulteta ističu kako visoka učilišta još uvijek nemaju rješenje na koji način prekvalificirati učitelje u odgojitelje, kako regulirati tu prekvalifikaciju, programe, ECTS bodove. Pozivaju sve zainteresirane da se uključe prijedlozima i priključe rješavanju ove problematike.
Ističe se činjenica da kada govorimo o radu s djecom i općenito obrazovanju, što je mlađa dob djeteta, trebaju nam veće kompetencije. Stoga je potpuno nerazumljivo da se rad s djecom rane i predškolske dobi prepustio osobama bez minimuma nužnog obrazovanja iz ovoga područja.
Osvrt na upravo objavljeno javno savjetovanje o novom Nacionalnom kurikulumu predškole također ne izaziva zadovoljstvo, jer je evidentno kako se u ovom kurikulumu događa školifikacija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koju je nužno zaustaviti. Opravdano je očekivati da će se isti stavovi zateći i u Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, stoga se pozivaju svi dionici RPOO na uključivanje i nastojanje da se sustav RPOO sačuva od školifikacije.
Promišljanja i prijedlozi:
Izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, brisanje odredbe o zapošljavanju nestručnih kadrova, uz duži prijelazni rok
Uvođenje jasnije odredbe o zapošljavanju većeg broja stručnih kadrova, uz moguće stupnjevanje poslova/obrazovnih uvjeta
Izmjenama Zakona otvoriti mogućnost jasnije definiranog uvođenja mobilnih timova sustručnjaka (pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator…), na način da se potreba za nekim stručnjakom dostavlja Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koje sredstva i stručni kada usmjerava tamo gdje u zajednici postoji potreba, koju sama jedinica lokalne samouprave nije uspjela zadovoljiti. U tom smislu, moguće uključiti i privatni sektor, uz argumentaciju kako se tržišnim natjecanjem podiže kvaliteta i izbor najkvalitetnijeg kadra
Status odgojitelja ojačati putem obrazovanja na razini magisterija i doktorata, a izmjenama Zakona omogućiti preuzimanje dijela poslova stručnih suradnika. Pojedine poslove stručnih suradnika koje mogu obavljati visokoobrazovani odgojitelji definirati kroz jasan zakonodavni okvir.
Zaključno, svi sudionici spremni su surađivati na ovim prijedlozima, svjesni kako ovaj vrlo slojevit i rasprostranjen problem nije moguće riješiti lako i jednostavno, a bez angažmana svih dionika sustava RPOO, on je nerješiv.
Udruga SIDRO zahvaljuje svim sudionicima na konstruktivnom dijalogu, prijedlozima i volji da zajedno činimo promjene na prvoj i iznimno važnoj stepenici obrazovanja.
Galeriju fotografija možete pogledati u nastavku...
