Forum građana u Zagrebu i predstavljanje projekta ''Obrazovanje - pravo, a ne dar'' U Novinarskom domu u Zagrebu, 25. ožujka 2024. održan je prvi od četiri foruma građana, u sklopu projekta ''Obrazovanje – pravo, a ne dar'', financijski podržan iz programa Impact4values (CERV), kojim upravlja slovensko hrvatski konzorcij u sastavu Zaklada Solidarna iz Zagreba, Zaklada Slagalica iz Osijeka i CNVOS, krovna organizacja civilnog drištva u Sloveniji, uz podršku Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Cilj projekta je podići svijest javnosti o važnosti i vrijednosti ranog uključivanja djece u prvu stepenicu obrazovanja i potaknuti promjene u donošenju kvalitetnih nacionalnih i lokalnih propisa koji će osigurati jednakost u pristupu i kvaliteti dječjih vrtića svakom djetetu u Hrvatskoj. Stoga će se nizom aktivnosti - istraživanja percepcije javnosti, forumima građana, okruglim stolovima, javnim kampanjama , završnom konferencijom i stručnim preporukama donositeljima odluka (policy brief) - utjecati na donošenje kvalitetnijih nacionalnih i lokalnih propisa.
Forum građana u Zagrebu okupio je izvrsne izlagače koji su u dvosatnoj ugodnoj raspravi otvorili mnoge važne teme, u čemu su im se vrlo aktivno priključili zainteresirani građani, iznoseći svoja promišljanja, upite i izazove. Okupljene je kroz program vodila magistra socijalnog rada Nikolina Đurić, dok su uvaženi gosti, predstavnik Ureda gradonačelnika i Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, pročelnik Luka Juroš, doc.dr.sc. Adrijana Višnjić s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, doc.dr.sc. Tihana Kokanović, ravnateljica dječjeg vrtića Sisak Stari, mag.preasc.educ. Jelena Draksler, dopredsjednica Udruge SIDRO i predsjednica Udruge SIDRO Katarina Turković Gulin s različitih aspekata dali pregled važnih činjenica o vrijednosti ranog uključivanja djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te trenutnom stanju na ovoj prvoj stepenici obrazovanja.
Turković Gulin predstavila je projekt ''Obrazovanje – pravo, a ne dar'', razmatrajući analitiku broja uključene djece u dječje vrtiće, ulaganja u posljednjih nekoliko godina, broj zaposlenih u dječjim vrtićima i studije koje nam govore o iznimno velikom deficitu stručnih kadrova u predškolskom odgoju i obrazovanju.
Polazeći od činjenice da je obrazovanje temeljno pravo svakog djeteta, a nikako ne nešto što neka država može i ne mora pružiti svojim građanima, svi sudionici su složni u tome da se promjene moraju dogoditi. Dječji vrtić nedvojbeno je prva stepenica obrazovanja i znanstvena argumentacija jasno pokazuje kako djeca uključena u programe RPOO postižu značajno bolje rezultate u kasnijem obrazovanju.
O tome je okupljenima govorila doc.dr.sc. Adrijana Višnjić Jevtić, autorica mnogih znanstvenih radova među kojima je i knjiga ''Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje''. Pravo djeteta na obrazovanje temelji se na četiri stupa - dostupnost, raspoloživost, prihvatljivost i prilagodljivost. Cilj oodrživog razvoja 4.2 Ujedinjenih naroda upravo je kvalitetno obrazovanje za sve djevojčice i dječake do 2030. Uključenost u programe RPOO u Europi, kada govorimo o djeci uzrasta od tri do pet godina, općenito je vrlo visoka, no ona je najvažnija za ranjivu djecu (UNESCO, 2019). Ipak, 56% te djece nema pristup programima RPOO. Europski prosjek uključenosti djece od rođenja do dvije godine u programe RPOO iznosi 32%, no varira ovisno o državi, manje od 1% u Turskoj do 60% u Luksemburgu, Islandu i Nizozemskoj (OECD 2019). Različiti su i pogledi koje društvo ima na rani odgoj i obrazovanje, a pretežito se promatra kao izjednačavanje obrazovnih šansi, no polazeći više od veće mogućnosti zapošljavanja oba roditelja i ekonomski opravdanog ulaganja, tek nakon toga sagledava perspektivu djeteta i osiguravanje razvojno primjerene i poticajne sredine. Vijeće Europske unije 2019 ističe preporuku o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog obrazovanja i naglašava važnost institucionalnog RPOO upravo kao jednog od načina izjednačavanja obrazovnih mogućnosti pojedinca, temelja obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Višnjić Jevtić naglasila je kako brojna istraživanja dokazuju da je RPOO neizmjerno važan za ostvarenje razvojnih, obrazovnih i drugih potencijala svakog djeteta, no to ne znači da svako dijete u vrtić treba provesti 10 sati na dan.
Turković Gulin u svom je izlaganju istaknula velike regionalne razlike u dostupnosti i kvaliteti dječjih vrtića, materijalnim, prostornim i drugim uvjetima zbog kojih nismo u mogućnosti osigurati mjesto u vrtiću za svako dijete. Uskratimo li djeci tu prvu stepenicu obrazovanja, nepovratno ih dovodimo u slabiji početni položaj za daljnji obrazovni napredak kroz život. Uvažavajući obveze Republike Hrvatske da dosegne europski standard od 97% uključenosti djece predškolske dobi, iznimno velik nedostatak smještajnih i kadrovskih kapaciteta, jasno je kako pred svima nama stoji velik izazov.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZSRH, srpanj 2023.), u 1.727 predškolskih ustanova u Republici Hrvatskoj, uključeno je tek oko 60% djece rane i predškolske dobi, s kojom radi 25.380 zaposlenih osoba. Od ukupnog broja zaposlenih, 15.446 osoba zaposleno je na poslove odgojitelja, od čega, ovisno o regionalnim razlikama, 20 – 30% čine nestručne zamjene, odnosno osobe bez potrebne vrste obrazovanja. Sudionici skupa jednoglasni su u tome kako odgojitelji kao nositelji odgojno obrazovnih procesa u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj imaju iznimno visoko obrazovanje, značajno veće u odnosu na druge Europske zemlje, i to moramo zadržati.
Nažalost, zbog zahtjevnih uvjeta rada, čestog nepoštivanja zakonskih propisa, loših materijalnih prava i općenito lošeg odnosa prema nositeljima odgojno obrazovnih procesa u vrtićima, zanimanje odgojitelja predškolske djece postalo je neprivlačno. Interes za obrazovanje novih odgojitelja je sve manji, a nakon završenog studija, mnogi donose odluku ne raditi u struci. To otvara sve veću pojavnost zapošljavanja nestručnih zamjena, koje nisu osposobljene i obrazovane za provedbu odgoja i obrazovanja najmlađih. Iz ovog začaranog kruga nedostatka ponajprije odgojitelja, koji je prisutan u čitavom svijetu, ne može se izaći snižavanjem kvaliltete rada zapošljavanjem osoba koje nemaju potrebno obrazovanje za posao odgojitelja.
Svi dionici jasno ističu kako je važno omogućiti svakom djetetu jednako dostupan, siguran i kvalitetan vrtić, no problematiziraju pitanje smijemo li povećanje uključenosti učiniti na štetu kvalitete. Nedvojbeno, ukoliko želimo društvo znanja i kompetencija, kvaliteta odgoja i obrazovanja na ovoj prvoj stepenici ne smije se smanjivati.
Pročelnik Luka Juroš u svom je izlaganju ukazao kako je Grad Zagreb posvećen ostvariti cilj - vrtić za svako dijete. Istaknuo je značajna ulaganja u prostorne i kadrovske kapacitete, činjenicu da je Grad Zagreb uložio 230 milijuna eura u RPOO, dok je država uložila 7 milijuna eura. No nakon dugogodišnjeg zanemarivanja sustava, neulaganja i pogrešnog odnosa prema ovoj stepenici obrazovanja, promjene ne idu toliko brzo koliko bismo svi željeli. Ususret upisima u novu pedagošku godinu, ne očekuje da će se ponoviti situacija s upisa prošle godine, ponajprije zbog već otvorenih ili onih koji će uskoro otvoriti svoja vrata, novih vrtića koji nam donose veće smještajne kapacitete. Nedvobeno, uvijek, pa tako i ove godine, očekivano neće biti mjesta za svako dijete, i to će se ponavljati sve dok se ne otvori dovoljan broj novih ustanova.
Na pitanje tko će u njima raditi, svi prisutni izražavaju zabrinutost. Ono što grad Zagreb, prema riječima pročelnika Juroša čini, jesu napori da zaposleni u dječjim vrtićima ostvare bolja materijalna prava, da se potakne zapošljavanje na neodređeno, da se stipendira studente RPOO s područja grada Zagreba, što će donijeti određene dugoročne rezultate. Koja su brza rješenja koja možemo već danas implementirati, ostaje nejasno. Nestručne zamjene kojima se popunjava ovaj vellik nedostatak odgojitelja, nisu rješenje, jer je riječ o ljudima koji bez ikakvog pedagoškog obrazovanja rade poslove nositelja odgojno obrazovnih procesa. Pročelnik Juroš navodi kako je nestručnih zamjena u vrtićima Grada Zagreba malo, no svi nazočni uvjereni su kako taj trend raste i samo je pitanje kada će se neizbježno pojaviti u svim ustanovama.
Turković Gulin podsjetila je na studiju Ministarstva znanosti i obrazovanja, ''Ažurirana procjena kvantitativnih potreba za obrazovanjem i zapošljavanjem odgojitelja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja'', objavljenu u studenom 2023., koja procjenjuje da će nam do 2030. godine nedostajati 7.002 odgojitelja, temeljeno na sada postojećim smještajnim kapacitetima. Pod pretpostavkom da će se ulaganja i gradnja novih vrtića nastaviti, tu brojku valja razmjerno uvećati.
O izazovima rukovođenja predškolskim ustanovama predškolskog odgoja govorila je ravnateljica dječjeg vrtića Sisak stari, doc.dr.sc. Tihana Kokanović, ističući kako nedostatak stručnih kadrova i nemogućnost upisivanja svakog djeteta koje iskaže interes za upis, donosi veliko nezadovoljstvo i stres. Osim nedostatka stručnog kadra, problemi su i u osiguravanju dostatnih sredstava za upošljavanje zamjena, osiguravanje podrške djeci s teškoćama u razvoju, zbog čega se ne uspijeva osigurati upis svoj djeci. Podrška sustručnjaka koju bi morali imati nositelji odgojno obrazovnog rada u vrtićima, odgojitelji, ali i neposredno djeca, teško je ostvariva i zbog niza obveza, kada sustručnjaci postoje u vrtiću. Nije rijetkost da dječji vrtići nemaju stručne suradnike koje bi morali imati, jer je na raspisane natječaje sve manje odaziva.
Mnoge teme otvorene su tijekom vrlo kontruktivne rasprave, u kojoj su sudjelovali i zainteresirani građani, predstavnici organizacija civilnog društva, institucija, roditelji, odgojitelji i drugi djelatnici iz više zagrebačkih vrtića. Savjetnica pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Martina Krnić ukratko je predstavila aktivnosti u ovom području i pristup ovoj problematici iz perspektive Pravobraniteljice. Savjetnica je ukazala na važnost usklađivanja privatnog i poslovnog života roditelja te njihovog sudjelovanja na tržištu rada, pri čemu je od izuzetne važnosti da se nakon korištenja prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora djetetu osigura mjesto u vrtiću. S tim u vezi, važno je provoditi mjere za održavanje i razvoj predškolske djelatnosti u cilju povećanja vrtićkih kapaciteta i njihove dostupnosti, a što su preporuke koje Pravobraniteljica iznosi u svojim godišnjim izvješćima o radu u kojima posebnu pažnju posvećuje i pitanju demografske politike. U kontekstu povećanja atraktivnosti profesije, na koju su izlagači/ice ukazali, savjetnica se osvrnula i na rodnu segregaciju u području predškolskog odgoja i obrazovanja s obzirom na to kako su na radnim mjestima odgajatelja muškarci konstantno zaposleni u udjelu od svega 1%.
Predstavnica Mreže udruga za zaštitu prava djece, Natalija Stanković, ukazala je na potrebu pružanja odgovarajuće podrške obiteljima i roditeljstvu u cijelosti, posebno ističući obitelji u socijalnom riziku i riziku od siromaštva, predlažući osmišljavanje kraćih programa RPOO u koje bi se ta djeca mogla uključiti u poslijepodnevnim satima, budući da često baš zbog nezaposlenosti roditelja ova djeca ne pohađaju vrtiće. Roditelji su postavljali pitanja o pravu prednosti na upis i kategorijama djece, iznoseći stav kako takve kategorizacije djece uopće ne bi smjele postojati, jer je uvijek netko u diskriminirajućem položaju. Posebno se istaklo pitanje diskriminacije djece državljana RH, koja su rođena i žive na području Grada Zagreba, a čiji je jedan roditelj strani državljanin. Ta su djeca onemogućena ostvariti dovoljan broj bodova pri upisu, jer roditelj strani državljanin, sukladno Zakonu o strancima, ne može dobiti potvrdu o prebivalištu, iako živi s obitelji na adresu u Zagrebu. Nažalost, sve dok se ne ostvari dostatno povećanje smještajnih (i kadrovskih!) kapaciteta, nemoguće je ukinuti neku vrstu selektivnog postupka pri upisima u vrtić. U tom smislu udruga SIDRO ulaže napore da se što je moguće bolje kreiraju lokalni propisi, kako bi se izbjegla otvorena diskrimancija djece po bilo kojoj osnovi.
Postavlja se pitanje koji je najbolji način za rješavanje ovih vrlo slojevitih problema. Bez snažnijeg uključivanja države u prvu stepenicu odgoja i obrazovanja, bez osiguravanja značajnih stalnih sredstava iz državnog proračuna i bez kvalitetnije provedbe zakonskih propisa, teško je postići sustavne promjene i unificiranost u dostupnosti i kvaliteti vrtića za svako dijete.
Veselimo se sljedećoj prilici za razgovor s građanima, stručnjacima, kolegama i kolegicama i svima onima kojima je važna prva stepenica obrazovanja.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
