Sretan Dan žena

Žene nose sustav obrazovanja u Hrvatskoj, ali ne mogu ostvariti pravo na jednakost, pravo na zaštitu zdravlja i mnoga druga prava koja im jamče zakoni!

Kako se odnosimo prema ženama u dječjim vrtićima diljem Hrvatske? U trenutku najveće demografske krize otkad je mjerenja, trudne radnice nisu naša najveća vrijednost, nego smetnja koja se nastoji ušutkati.

Obrazovni sustav Republike Hrvatske čini 80,5% žena. Od ukupno 125.876 zaposlenih u obrazovanju, 101.434 su žene. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (lipanj 2023.), u dječjim vrtićima taj postotak iznosi 95,26% , od ukupno 25.380 zaposlenih, njih 24.179 su žene. Na radnom mjestu odgojitelja radi 15.241 žena i samo 205 muškaraca, što udio žena na poslovima odgojitelja podiže na 98,67%. Unatoč činjenici da žene čine većinu zaposlenih u sustavu obrazovanja, da upravo one nose cjelokupan obrazovni sustav, prema podacima Eurostata njihove su plaće 18,89% manje u odnosu na kolege suprotnog spola zaposlene u istom sektoru. Značajno iznad EU prosjeka gdje žene imaju 13% manje plaće u odnosu na muške kolege. U prosincu 2023. godine prosječna bruto satnica u području djelatnosti obrazovanja iznosila je 9,95 € za žene, dok je za isto razdoblje ona bila 11,83 € za muškarce, što iznosi 18,89% više. Jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti? Ne bismo se složili. Ipak, u sustavu prve stepenice obrazovanja, kod zaposlenih u dječjim vrtićima, razlike u plaći ovisno o spolu nisu izražene. Plaće u vrtićima nisu jednake, no razlog su regionalne razlike koje ovise o volji osnivača, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Ono što žene zaposlene na prvoj stepenici obrazovanja muči zasigurno više nego sama razlika u plaći, jest pitanje ostvarivanja prava koja nam jamče zakoni. Možemo ovdje govoriti o pravu na jednakost, pravu na napredovanje i vrednovanje tog napredovanja, pravu na uvažavanje i priznanje činjenice kako upravo žene nose ovaj sustav. Možemo razgovarati o iznimno maloj pažnji koju država posvećuje, sasvim slučajno, baš sustavima u kojima su nositelji djelatnosti uglavnom žene. Mogli bismo razgovarati o položaju žena u društvu, žena koje u sustavu obrazovanja odgajaju i obrazuju našu djecu. Ne zanemarujemo kolege odgojitelje, muškarce koji u ovom sustavu uistinu i nažalost, jedva da postoje, i izloženi su istim izazovima i teškoćama. Danas ipak želimo govoriti o drugom problemu. Problemu nepoštivanja zakona u sustavima u kojima većinom rade žene.

I baš tu, dotičući se djece, biramo govoriti o jednoj od trenutno gorućih tema od kojih cijela Hrvatska okreće glavu dok deklarativno viče koliko puno čini po pitanju podrške majkama, roditeljstvu i mladim obiteljima. I baš tu, dok se ističe pitanje demografskog propadanja Lijepe naše, biramo govoriti o stavljanju žena na poziciju drugorazrednih tema. Biramo govoriti o ženama koje u trenutku najveće zabilježene demografske krize – na ovaj svijet donose najveću vrijednost jednoga društva. Djecu.

Udruga SIDRO djeluje tri godine s ciljem ostvarivanja svih prava djece i zaposlenih u vrtićima, a posljednjih godinu dana ulaže iznimne napore kako bi se jedan sjajan Zakon, jedna izvrsna i opravdana EU Direktiva i jedno važno pravo žena – pravo na zaštitu u trudnoći - pokušalo provesti. Točnije, tri zakonska i nekoliko podzakonskih akata jasno govore o pravu trudnih radnica na zaštitu zdravlja, zaštitu od štetnih utjecaja na radnome mjestu. Nitko to nije do sad mogao reći trudnim radnicama u dječjim vrtićima. Je li bilo preskupo da znaju? Je li ipak skuplje bilo dopustiti brojne nesretno završene trudnoće? Netko će jednom morati odgovoriti. U ovoj se lijepoj zemlji svi zaklinju u život, no malo tko uistinu želi pomoći. Malo tko uistinu razumije zakone koje smo preuzeli kao pravnu stečevinu Europske unije, malo tko ima hrabrosti postupiti prema tim zakonima, znajući da to košta i da onaj tko plaća, neće biti zadovoljan.

Liječnici specijalisti ginekologije ukazali su nam na značajne teškoće u ostvarivanju i očuvanju trudnoće upravo odgojiteljica u dječjim vrtićima. Moguće i zbog izloženosti štetnim utjecajima na radnom mjestu. Ukazali su nam na zakonske odredbe koje trudnim radnicama pružaju zaštitu u tih nekoliko važnih mjeseci dok se na svijet spremaju donijeti novi život. Uz podršku pojedinih stručnjaka iz područja zaštite na radu i medicine rada, uz savjete i podršku pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pokrenuli smo veliku akciju s ciljem osiguravanja zaštite trudnih radnica od štetnih utjecaja na radnome mjestu.

Danas, nakon godinu dana, sasvim je jasno. Poslovi odgojitelja u predškolskim ustanovama jesu poslovi s posebnim uvjetima rada, zaposleni u vrtićima moraju biti pod zdravstvenim nadzorom medicine rada i epidemiološke službe, poslodavci su obvezni provoditi ovaj nadzor bez iznimke. Dječji vrtići moraju imati dokument Procjene rizika na radnome mjestu, ispravno, potpuno i istinito utvrđene i navedene štetnosti i uvjete rada. Moraju imati ugovorenu zdravstvenu uslugu specijaliste medicine rada, jer u dječjem vrtiću ne može raditi osoba koja nema uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rad. Sve to jasno proizlazi iz utvrđenih rizika za zdravlje zaposlenih, posebno odgojitelja, koji svoj rad obavljaju u pretežito nefiziološkom i prisilnom položaju, izloženi su kontinuiranom podizanju tereta, buci, zahtjevima iznimno visoke razine stalne koncentracije i možda najvažnije, izloženi su kontinuiranom i bliskom kontaktu biološkim štetnostima i zaraženim osobama (djecom) i predmetima (tjelesnim izlučevinama, odjeći, pokrivačima, igračkama…).

No kada ta ista osoba, sasvim slučajno, ŽENA, ostane trudna, i kada po istim tim zakonskim propisima mora biti zaštićena od istih tih rizika, jer su štetni za njeno zdravlje i za zdravlje ploda, tada pojedini liječnici specijalisti medicine rada, čiju uslugu ugovara i plaća poslodavac, u potpunosti ignoriraju sve rizike, sve terete, sve zahtjevnosti ovih poslova, sve biološke štetnosti, nerijetko ismijavajući žene u njihovom najranjivijem životnom trenutku. Pojedini ravnatelji, predstavnici poslodavca, od kojih su većina, tužne li istine, baš žene, odbijaju uopće razgovarati s radnicama. Zastrašuju ih na razne načine kako bi odustale od traženja zaštite. Štoviše, ne boje se poslodavci pisati lažne opise radnoga mjesta, u kojima odjednom nema nikakvih rizika, uvjeti rada preko noći se mijenjaju, i odgojiteljice gotovo da i ne rade ništa. Bar na papiru, ništa teško i važno.

Takvi poslodavci i takvi liječnici, a nemali ih je broj, zastrašuju, prijete, vrijeđaju TRUDNE ŽENE. Izbacuju ih iz ordinacija, galame i nazivaju raznim imenima. Vrijeđaju ih ismijavajući njihovu opravdanu zabrinutost za svoje zdravlje i zdravlje svoga nerođenog djeteta, tjerajući ih u suze riječima:

''trudna si, nisi bolesna!'', ''otkud ti ideja, gdje bi stigli da te zakone provodimo?!'', ''nek' ti nabave stolicu pa sjedi, ako baš moraš!'', ''taj zakon je glupost i ne provodim ga'', ''ja sam radila do kraja trudnoće, radit ćeš i to, šta smeta, posao je posao!'', ''neka te stave u skupinu gdje su djeca cijepljena, cijepi se i ti i točka!'', ''nećeš mi ležati kući, radit ćeš što ti kažem!'', ''nemoj ni pokušati, gradonačelnik će poludjeti, neće to platiti'', ''ne trebaš ti meni objašnjavati zakone, tvoje je da šutiš i radiš!'', ''ne dam ti uputnicu, nećeš ti meni govoriti kad bi ti na pregled!'', ''jačaj imunitet i ne drami'', ''lijena si, samo se hoćeš izvući ne radeći'', ''neka ti plaću da onaj tko je izmislio ovaj glupi zakon!'', ''znaš li ti koliko to košta!?'', ''ne izmišljaj, ne dolazi mi s tim glupostima!'', ''reci još jednu i nećeš više raditi niti u jednom vrtiću!'', ''kad si dizala noge, nisi mislila na kolektiv, a sad će netko morati raditi umjesto tebe''…

O strahoti ovakvih riječi teško je išta suvislo reći. O sramoti onih koji se usude ovako razgovarati, neka sudi javnost. Oni malo pristojniji, redovito kažu ''ako si bolesna, otvori bolovanje''. Upravo da ne bi bila bolesna, upravo zato što nije svaki posao isti, zato što ne postoje cjepiva za sve što je opasno za trudnoću, postoji ovo pravo trudnih radnica na zaštitu! Ovo je tek mali dio onog što trpe i slušaju trudne radnice u vrtićima. Pod takvim pritiskom, mnoge odustaju. Vrijeđaju ih, uspoređuju s drugim poslovima na kojima radnici ne moraju biti pod zdravstvenim nadzorom, u kojima nema rizika za trudnoću kakvi su prisutni u poslovima u predškolskim ustanovama. Jasno je kako ljudi koji odlučuju o Ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i o sudbini odgojitelja od kojih su 98,67% žene – uopće ne razumiju ili ne žele razumjeti što je posao odgojitelja i kakvi su uvjeti u kojima taj posao obavljamo.

Zastrašuju trudne odgojiteljice otkazima i prekidom radnog odnosa po isteku ugovora, ukoliko nastave tražiti zaštitu koja im pripada. Zastrašuju ih premještanjem u druge skupine, zatim to i čine, dok se roditelji pitaju zašto se u nekoliko mjeseci njihovoj djeci izmjeni desetak odgojiteljica. Zato da bi prijetnja bila stvarna! Zanemaruju se ovdje sve preporuke liječnika ginekologa, tjerajući baš njih da trudne odgojiteljice zaštite na jedini mogući način, otvaranjem bolovanja urednim trudnoćama zbog ''komplikacija u trudnoći''. Jesu li sve te silne ''komplikacije u trudnoći'' utemeljene? Koliko je trudnoća završilo nesretno upravo zbog izloženosti štetnostima na radnome mjestu? Kolika je stopa neplodnosti među zaposlenima u dječjim vrtićima? Bavi li se itko ovom statistikom? Ne znamo, no učestalost takvih slučajeva evidentno je sve veća. Koliko je izgubljenih trudnoća i spontanih pobačaja, sve to tek treba istražiti. Ili možda ipak – u zemlji s najnižom stopom nataliteta otkad je mjerenja - početi provoditi jasne zakone koji trudnicama u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja daju pravo na zaštitu od štetnih utjecaja na radnome mjestu. Onako kako to ostvaruju trudne radnice u sektorima gdje je to odavno rutina.

Ostvarivanje ovog prava ne smije ovisiti o liječniku kod kojeg ćete otići, o ravnatelju koji će podržati ili odbiti, o gradu i vlasti koja njime upravlja.

Mi danas bez greške znamo koja će trudna odgojiteljica ostvariti ovo pravo bez poteškoća i u samo nekoliko dana, a koja neće sve do dolaska inspekcije rada koja će izdati zabranu. Kažite nam grad i ordinaciju medicine rada, ime liječnika, i reći ćemo vam koliko će trajati i kakav će ishod biti. Nešto više od polovice svih zahtjeva za zaštitu trudnih radnica, pozitivno je riješeno. No ona druga polovica spriječena je ostvariti isto pravo. I sve to unatoč pozivima pravobraniteljice, zajedničkom ukazivanju, zamolbama i zahtjevima prema Ministarstvima (rada, obrazovanja, zdravstva), prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, svim osnivačima vrtića, svim poslodavcima - da ujednače praksu i omoguće jednaku provedbu ovih zakona svim trudnim radnicama koje to pravo i ostvaruju.

Niti jedna institucija u Hrvatskoj nije zanijekala ovo pravo trudnim radnicama. Središnji ured za demografiju i mlade, zadužen za praćenje provedbe Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama koji pobliže propisuje ovo pravo trudnih radnica na zaštitu i plaćeni dopust, jasno je ukazao na nužnost ujednačavanja prakse. Izdali su i brošuru s pojašnjenjem ovih prava, koju možete pronaći u ginekološkim ordinacijama. Sve to ipak nije pomoglo da se ovo pravo ostvaruje u propisanom roku, bez ulaganja žalbi i prijava inspekcijama, izlažući trudne radnice dodatnom stresu i čekanju. Sve to nije pomoglo da se zaustavi poslodavce u izmišljanju nepostojećih radnih mjesta samo kako žene ne bi ostvarile svoje pravo. Neke čitav dan pišu narudžbenice, neke rade poslove administracije, neke premještaju slikovnice u nepostojećoj knjižnici, zaprimaju poštu… Jednostavnije, te žene ne rade poslove odgojitelja koje i ne smiju raditi, ali ne mogu dobiti dopust, već svakodnevno čekaju da prođe radno vrijeme, jer, citiramo veći broj poslodavaca, ''nećeš ti meni sjedit kući i dobivat plaću, koliko god da si trudna!''. Nije ovdje riječ samo o pravu na zaštitu trudnica, na dopust trudne radnice, nego i mnoga druga prava žena - pravo na stanku za dojenje, pravo na slobodan dan za prenatalni pregled, pravo na izuzeće od prekovremenog rada, pravo na rad na pola radnog vremena zbog njege djeteta…pravo na plaćeni prekovremeni rad, pravo na napredovanje, pravo na poštivanje svih zakonskih i podzakonskih akata, pa i onog famoznog članka 51. o plaćama. Nije ovo jedini sustav u Hrvatskoj čiji teret počiva na leđima ŽENA, a u kojem se, zasigurno sasvim slučajno, zakoni jednostavno ne provode!

Sretan Dan žena želimo svim ženama u Hrvatskoj, a posebno odgojiteljicama u dječjim vrtićima koje su se besramno usudile zatrudnjeti i napraviti ovakav nered svojim poslodavcima, liječnicima, osnivačima, roditeljima djece u vrtićkim skupinama, i čitavoj naciji!

Sretan Dan žena želimo svim onim predivnim liječnicama u ginekološkim ordinacijama i ordinacijama medicine rada, kao i ravnateljicama i drugim zaposlenicama dječjih vrtića, koje su hrabro stale u zaštitu trudnih radnica.

Sretan Dan žena želimo svim ženama u Hrvatskoj, koje nisu tema, bar ne prvorazredna.

Nama ženama u udruzi SIDRO, želimo samo da sljedeće godine možemo pisati tekst pun optimizma i pohvale zbog pozitivnih promjena koje su se dogodile.

Udruga SIDRO - odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću
Kastav, 8. ožujka 2024.