Završna konferencija programa Impact4Values - Ljubljana

Ljubljana, Grand hotel Union, 27. studeni 2025.

U Ljubljani, četvrtak, 27. studenog 2025. održao se završni događaj programa Impact4Values, koji nam je dao pregled postignuća programa, primjere insoirativne prakse te učvrstio posvećenost daljnjem razvoju i osnaživanju temeljnih europsih vrijednosti - demokracije, jednakosti, uključivosti i solidarnosti. 

Ko jedan od primjera izvrsne provedbe projekata, Udruga Sidro pozvana je predstaviti svoje rezultate, za što smo zadužili predsjednicu Udruge i voditeljicu projekata, Katarinu Turković Gulin. Iako je Udruga Sidro u okviru ovoga programa provela tri vrlo uspješna projekta, od čega jednu akciju, jednu bileateralnu suradnju, za ovu priliku odabran je naš projekt ''Obrazovanje, pravo a ne dar''. 

Koncept panela bio je vođen pitanjima, na koja je teško bilo odgavarati samo zbog činjenice da puno toga imamo reći u ograničenom vremenu. Divno je bilo pozornicu dijeliti s tako iskusnom kolegicom kao što je Irena Mikulić iz Osijeka i Centra za socijalno učenje PRONI, kao i susresti se s partnerima iz Zavoda ZON i drugim kolegicama i kolegama s kojima smo se kroz ovaj program povezali. 

U nastavku donosimo pitanja i odgovore naše predsjednice, a organizatorima zahvaljujemo na pozivu i sjajno organiziranoj završnoj konferenciji. Ne čudi, budući da sve što se u okviru ovog programa organiziralo i provelo, uistinu jest na razini ozbiljnosti i kvalitete zbog koje smo ponosni biti dio ove fantastične priče. 

PITANJE: Sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja često se doživljava samo kao „čuvanje djece”. Što je projekt Obrazovanje – pravo, a ne dar! pokazao o tome koliko je zapravo riječ o temeljnome ljudskom pravu i prvoj stepenici obrazovanja, te zašto je važno da to postane i javno prihvaćena činjenica?

Pokazali smo ono što bi trebalo samo po sebi biti razumljivo, no nije. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, koji se provodi u predškolskim ustanovama, vrtićima, prva je stepenica formalnog odgoja i obrazovanja. Obrazovanje, pravo na jednakost i nediskriminaciju, temeljna su ljudska prava, jamčena brojnim međunarodnim, europskim i nacionalnim aktima, temeljne europske vrijednosti. I sam naziv projekta obrazovanje, pravo a ne dar (koji neka država, grad ili općina može i ne mora dati), govori o tome kako je obrazovanje ustavno pravo u Hrvatskoj, koje se ne poklanja i o kojem se ne može pregovarati.

Znanstvene studije pokazuju kako djeca koja pohađaju programe u vrtićima kasnije ostvaruju značajno bolje obrazovne rezultate u odnosu na djecu kojoj nismo omogućili pristup vrtićima, a to je gotovo 40% djece rane i predškolske dobi u Hrvatskoj. Uskratiti nekoj djeci pristup vrtiću znači uskratiti im priliku za jednak početak, jednake mogućnosti u daljnjem obrazovanju.

Te su znanstvene činjenice, uz puno truda svih nas koji smo u ovom području djelovali posljednjih godina, prihvaćene i u strateškom nacionalnom planu za razvoj sustava obrazovanja RH, no operativno djelovanje RH jako zaostaje u odnosu na potrebe i obveze. Kad kažem obveze, mislim na ono na što se Republika Hrvatska obvezala Barcelonskim sporazumima, a to je da ćemo do 2020. imati 93% uključenosti, a do 2030. godine čak 97% djece uključene u programe RPOO. Ponavljam, danas smo na razini uključenosti tek nešto malo iznad 60% djece i već ozbiljno kasnimo.

Stoga je iznimno važno bilo povećati svijest građana, šire javnosti, o tome kako i zašto vrtići nisu tek mjesto gdje se djeca čuvaju dok roditelji rade, već prva stepenica obrazovanja koju moramo omogućiti za svako dijete.

Naše istraživanje percepcije javnosti o važnosti i vrijednosti te prve stepenice obrazovanja, pokazalo je kako građani prepoznaju te vrijednosti, no tek kada im se prikažu činjenice. Početno istraživanje pokazalo je kako javnost dječje vrtiće vidi više kao socijalnu komponentu u društvu, a ne kao prvu stepenicu obrazovanja. Čak 64% ispitanika drži da je vrtić potreban zbog zbrinjavanja djece dok roditelji rade, 17,3% ispitanika vjeruje kako se djeca u vrtiću samo igraju, 16,4% ispitanika misli da u vrtiću nema obrazovanja, a gotovo 20% njih uvjereno je kako vrtić nema velik utjecaj na razvoj djece.

Kroz 18 mjeseci projekta, intenzivno smo radili na povećanju svijesti građana, pažljivo komunicirali jasne poruke prema svim kategorijama ciljanih skupina – roditeljima, akademskoj i stručnoj zajednici, donositeljima odluka. U konačnici, svijest građana o vrijednosti i važnosti vrtića podigli smo s postojećih 47% na 88%. Proveli smo tri javne kampanja podizanja svijesti, s dosegom više od 5,8 milijuna pregleda i probudili i struku, i akademsku zajednicu, sindikate, građane, te u svakom pogledu premašili zadane indikatore.

PITANJE: U projektu ste uspjeli utjecati na izmjene čak sedam lokalnih propisa te tri nacionalna pravilnika, a nacionalni kurikulum predškole je – barem privremeno – zaustavljen. Koji su ključni prijedlozi koje je SIDRO unio u propise i što to konkretno znači za djecu i roditelje na terenu?

Da, aktivno smo zagovarali izmjene propisa, kako u javnim savjetovanjima, tako i u drugim komunikacijama s donositeljima odluka, i na lokalnim razinama i na onoj nacionalnoj. Svjesni brojnih diskriminacija, izrazito prisutnih obrazovnih nejednakosti i prilika ovisno o mjestu rođenja i stanovanja, socioekonomskog statusa roditelja, usmjerili smo se na izmjene onih propisa u kojima smo uočili uzroke takvih diskriminacija. Izmjene Pravilnika o upisima djece u vrtiće, zaustavljanje diskriminacije djece čiji je jedan roditelj strani državljanin, djece čiji su roditelji studenti, djece s teškoćama, promjene sustava bodovanja pri upisima, to su bili prilično visoki, ali ipak ostvarivi ciljevi. Primjerice, djeca studenata nemaju pravo na vrtić jer su im roditelji – nezaposleni, a kategorija roditelja studenata nije prepoznata. Ili djeca hrvatski državljani, čiji je jedan roditelj strani državljanin, nisu imala mogućnost uopće uključiti se u vrtiće, iako je to pravo koje jamči i Ustav, i Konvencija, i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. To smo uspješno promijenili i danas ta djeca mogu ostvariti pravo na obrazovanje pod istim uvjetima kao i svako drugo dijete. Izmijenili smo i kriterije upisa djece s teškoćama, kao i zapošljavanje stručnih kadrova upravo kako i se djeci s teškoćama osigurala pravovremena i odgovarajuća podrška.

Puno smo savjetovali, više od 2000 korisnika, ukazivali, pisali, predlagali, puno javno komunicirali putem medija. I nas je iznenadilo da su nam se počeli javljati čelnici lokalnih vlasti i tražiti savjete, ravnatelji vrtića u dogovoru s načelnicima, gradonačelnicima tražili su da im pregledamo interne akte i ispravimo što nije kako treba, čak i da im pišemo nove Pravilnike. Veliko je to priznanje, a te smo suradnje prihvatili i njegujemo ih i dalje. Jedan od rezultata te suradnje, iako u drugom projektu, jest izrada prijedloga novog modela financiranja vrtića u RH, koju smo pripremili zajedno sa 66 JLRS, uključujući brojne gradove (Zagreb, Rijeka, Pula, Osijek…) manje i veće općine…

Jedan od značajnijih uspjeha, a koji nismo mogli planirati niti se za njega pripremiti jer je u tajnosti osmišljen i upućen u javno savjetovanje, jest zaustavljanje donošenja štetnog dokumenta Nacionalnog kurikuluma predškole. Upravo ova povećana svijest šire javnost, brojne suradnje s osnivačima vrtića, gradovima, općinama, sindikatima, akademskom i stručnom zajednicom, dali su nam priliku da ovakav loš dokument zajednički zaustavimo.

PITANJE: Projekt je okupio širok krug dionika — od znanstvene zajednice, sindikata i stručnjaka do osnivača vrtića i roditelja. Što ste kroz Forume građana i okrugle stolove naučili o najvećim izazovima sustava, posebno onima koji se odnose na nejednakosti među regijama?

U ovih 18 mjeseci održali smo 4 foruma građana (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka) te dva okrugla stola (Rijeka i Zagreb), držeći visoku razinu kvalitete i profesionalnosti. To su prepoznala i naša visoka učilišta, i naši istaknuti profesori, i osnivači vrtića, pa i sami vrtići odnosno njihove uprave, ali i institucije i državna tijela (AZOO, MZ, MDU, MRSMSP, MZOM).

Otvoreno i bez zadrške razgovarali smo o izazovima i problemima koje sustav ima, svjesni kako unatoč različitim pozicijama i moguće drugačijim motivima, ipak svi imamo isti cilj – jačanje sustava RPOO, prve stepenice obrazovanja.

Izuzetno alarmantan nedostatak stručnjaka, odgojitelja, dovodi do zapošljavanja potpuno nestručnih osoba, pa danas na poslovima odgojitelja rade kozmetičari, frizeri, ekonomisti, ljudi bez pedagoškog obrazovanja. To nedvojbeno smanjuje kvalitetu odgojno obrazovnog rada, čini štetu djeci, i demotivira obrazovane i stručne kadrove, a njihov odljev iz struke stvara dodatni deficit stručnog kadra. Nejasni i različiti kriteriji lokalno, i kad je riječ o upisima, i kad je riječ smještajnim kapacitetima, o zapošljavanjima, ali i o vrednovanju rada i poštivanju propisa, vrlo jasno govore kako je glavni uzrok svih problema nedostatno financiranje, zatim neznanje i pogrešno tumačenje propisa, zbog čega dolazi do neujednačene prakse.

Zbog nužnosti osiguravanja istih uvjeta i jednakih mogućnosti za svako dijete, svakog roditelja i svakog odgojite, nužno je i mijenjati način na koji se vrtići u Hrvatskoj financiraju. I nužno je dati jasne smjernice i tumačenja istih propisa te ujednačiti praksu.

Država se nakon naših intervencija iz 2022., zakonom obvezala sufinancirati vrtiće iz državnog proračuna, no model po kojem dodjeljuje sredstva, iznimno je diskriminirajući. Državi se ne smije dogoditi da joj dijete u jednom dijelu Hrvatske vrijedi više ili manje nego u drugom. Upravo to se događa, ovisno o mjestu rođenja, za neko dijete država odvaja 200 eura godišnje, dok za neko drugo u nekom drugom mjestu, država odvaja 2000 eura godišnje. Takav odnos prema djeci, najvrjednijem što neka država ima, nije prihvatljiv. I zato nam se događaju brojne druge diskriminacije, jer…ako može država, zašto ne bi mogle općine, gradovi, vrtići…

PITANJE: Javna kampanja projekta ostvarila je više od 5,8 milijuna pregleda i značajno promijenila percepciju građana — među roditeljima, općom populacijom i zaposlenima u sustavu. Što se prema vašem iskustvu pokazalo kao najjača poruka koja je uspjela potaknuti građane da razumiju i podrže pravo svakog djeteta na vrtić?

Sasvim sigurno bile su to poruke koje su jasno pokazale posljedice pogrešnih odluka i otvorene diskriminacije. Građani su spremni reagirati, samo je pitanje hoćemo li mi koji ih pozivamo na reagiranje, znati jasno i razumljivo komunicirati što od njih želimo, zašto i na koji način. Čini se da to Udruga Sidro dosta dobro radi. Roditeljima je važno dati percepciju u kojoj se mogu poistovjetiti, zamisliti svoje dijete u nekoj od neželjenih situacija, razumjeti posljedice koje bi to imalo za njihovo dijete. Zaposleni u sustavu moraju osjetiti da nisu sami, ali i da su dijelom i oni odgovorni za nepravilnosti o kojima šute. Moraju uvidjeti i da su rješenja moguća. Šira javnost mora osjetiti da priče koje pričamo nisu same sebi svrha, već da su dosljedne, argumentirane na svima razumljiv način, da zrače jednom ozbiljnošću ali i nadom, entuzijazmom kojeg i dalje, unatoč svemu, imamo. 

PITANJE: Kroz projekt se jasno pokazalo da vas ključni dionici – fakulteti, ravnatelji, stručnjaci, pa čak i donositelji odluka – doživljavaju kao stručan i pouzdan izvor. Kako ste kroz ovaj projekt izgradili tu razinu povjerenja i što je po vama najviše pridonijelo tome da SIDRO postane referentna organizacija u području RPOO?

Od samog početka našeg rada, beskompromisno smo ukazivali na probleme, s čvrstom argumentacijom, istovremeno nudeći prijedloge rješenja. Dosljednost, profesionalnost i jedna razina otvorenosti prema svima, ali bez i najmanjeg podilaženja ili popuštanja, uspješno povezivanje različitih, ponekad naoko i nespojivih dionika, evidentno je dala kredibilitet našem radu. U ovom smo projektu izazvali određene suradnje, ponajviše s visokim učilištima, osnivačima, što nam je ranije teško išlo, možda baš zbog toga što smo se sada svakom od dionika obratili s punim razumijevanjem i interesom za izazove koji muče svakoga od njih.

Bez imalo dvojbe, svi smo složni u tome da je sustavu potrebna ozbiljna reforma, i vjerujem da će se u neko skorije vrijeme tome morati pristupiti. Mi ćemo i tada biti tu, spremni i aktivni, s još većim potencijalom udruživanja i osnaživanja, ponajprije profesije, ali i civilnog društva, na čemu kontinuirano radimo.

PITANJE: SIDRO je ostvarilo podršku i za razvoj programa na Impact4Values2.0. Koliko je financijska i mentorska podrška u prethodnom razdoblju pridonijela programskom razvoju i uspješnoj prijavi?

Iznimno. Financijski aspekt svima nam je važan, no važno je i sve drugo što smo dobili u ovom programu podrške. Podrška jačanju organizacije kroz sve edukacije, mentoriranja, umrežavanja i povezivanja, svi savjeti i znanja koje smo dobili, osnažili su nas, sigurniji smo, odvažniji, uspješniji.

Nekako je lakše sanjati promjene kada znaš da postoji netko tko vjeruje u tvoj san.